Nakon što su rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Josip Knežević i meštar Franjevačke bogoslovije fra Danimir Pezer predstavili kandidate za svećeničko ređenje, kardinal Puljić je uputio prigodnu propovijed. Na početku je čestitao imendan svima koji za svoga zaštitnika imaju sv. Petra ili sv. Pavla. Ređenike je potaknuo da u prvom redu zahvale Bogu za dar života, kao i za dar svećeničkog zvanja. Podsjetio ih je da je do ovog trenutka njihov život protkan nastojanjima i svih onih koji su prema njima iskazivali ljubav te ih poučavali i odgajali, bilo da se radi o članovima obitelji ili drugima, te ih potaknuo da ih ne zaborave i da im ujedno iskažu zahvalnost. Naglasio je da je mjesna Crkva u mnogome ovisna o raznim dobročiniteljima, osobito institucije poput Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa ili Katoličkog bogoslovnog fakulteta „koje trebaju živjeti i materijalno i duhovno“ te je stoga pozvao sve nazočne da svoju zahvalnost iskažu i njima, kao i svima koji su molili za ovaj dar svećeničkog zvanja.
Osvrćući se na primjer iz prvog misnog čitanje, u kojem Bog preko Anđela Gospodnjeg izbavlja Petra od okova i izvodi ga iz jeruzalemskoga zatvora u koji ga je dao zatvoriti kralj Herod, kazao je da nam i danas treba Anđeo Gospodnji kako bi se oslobodili novih okova: sekularizacije, relativizma, konzumerizma, utilitarizma koji „sputavaju navjestitelje evanđelja“. Naglasio je da materijalizam i potrošački mentalitet „prodiru u pore i zasljepljuju“, te je stoga potaknuo ređenike i zaređene, bez obzira koliko godina imali, da nutarnju slobodu traže ispovijedajući vjeru u Isusa Krista dodavši da sva kriza u Crkvi nastaje s krizom vjere. Podsjetivši da je ovo 25. generacija svećenika koje on zaređuje, kazao je da svaki puta kada polaže ruke na glavu ređenika iskreno moli Boga da ga sačuva „u ovom vremenu koje nameće toliko okova, da budu slobodni da se istinski ne boje trčati za Kraljevstvom Božjem“.
Obraćajući se ređenicima potaknuo ih je da se oslobode svih okova koji ih mogu smetati pri ostvarivanju trostruke službe svećenika kao pastira, navjestitelja i posvetitelja. Poželio je da za njih čin ređenja ne bude samo vanjski znak već izraz njihove spremnosti da budu poučljivi u poniznosti, trajno ispovijedaju da je Krist sin Boga života te da sačuvaju vjeru u toj trci života.
Misnike je potaknuo da iskreno i bratski prihvate svoju mlađu braću. „Nemojmo ih trovati. Jedan od vrlo teških okova naših dana jeste ogorčenje koje znaju ljudi nositi u svome srcu jer su uzeli druga mjerila, ljudska, a ne Božanska“, upozorio je kardinal Puljić pozvavši ih da im pomognu da se ostvare kao pravi svećenici. Okupljene vjernike potaknuo je da, kao što su molili za ređenike da postanu svećenici, i dalje nastave moliti da to i ostanu, ali „ne po samo svetom redu nego po životnom opredjeljenju i darivanju Bogu“.
Nakon propovijedi uslijedio je obred ređenja.
Na kraju Mise kardinal Puljić je pročitao imena svećenika inkardiniranih u Vrhbosansku nadbiskupiju koji slave zlatni i srebrni jubilej svećeništva te nazočnima podijelio prigodne uspomene.
Tijekom Mise pjevao je zbor bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa „Stjepan Hadrović” pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.
Po završetku Euharistijskog slavlja nastavljeno je druženje oko obiteljskog stola u dvjema Bogoslovijama.
Za Vrhbosansku nadbiskupiju kardinal Puljić je za svećenike zaredio sljedeće đakone: vlč. Ivana Ivančevića iz župe Presv. Srca Isusova – Prozor, vlč. Dražena Kusturu iz župe Sv. Josipa – Zenica, vlč. Marka Sliškovića iz župe Sv. Ivana Krstitelja – Lug-Brankovići, vlč. Ljubu Zadrića iz župe Presv. Srca Isusova – Prozor i vlč. Antu Zubaka iz župe Sv. Petra i Pavla – Kulina.
Za svećenike za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu kardinal Puljić zaredio je đakone: fra Silvana Di Benedetta iz župe Sv. Ivana Krstitelja – Kraljeva Sutjeska, fra Bojana Martinovića iz župe Sv. Ivana Krstitelja – Podmilačje i fra Ivana Mijatovića iz župe Uznesenja BDM – Tolisa.
