Ovaj naslov izražava Marijin majčinski odnos s Crkvom
Nakon što je Mariju proglasio „istaknutim članom”, „simbolom” i „uzorom” Crkve, Drugi vatikanski sabor kaže: „Katolička crkva, poučena Duhom Svetim, časti ju sinovski odanom ljubavlju kao Najdražu majku.” (Lumen gentium, 53)
Istini za volju, koncilski tekst izričito ne pripisuje Blaženoj Djevici naslov „Majka Crkve”, ali to nepogrešivo izražava svojim sadržajem ponavljajući izjavu koju je prije više od dva stoljeća dao Papa Benedikt XIV. (Bullarium Romanum, serija 2, t. 2, n. 61, str. 428).
U ovom dokumentu, moj časni prethodnik, izražavajući sinovske osjećaje Crkve, koja prepoznaje Mariju kao svoju najdražu majku, neizravno je proglašava Majkom Crkve.
Ovaj je naslov poprilično rijetko korišten u prošlosti, ali odnedavno postaje sve češći i u izjavama crkvenog magisterija, i u štovanju kršćanskog naroda. Vjernici su najprije prozvali Mariju „Majkom Božjom”, „Majkom vjernika” ili „našom majkom”, kako bi naglasili osobni odnos sa svakim njezinim djetetom.
Kasnije, zbog veće pažnje posvećene otajstvu Crkve i Marijinoj vezi s njom, Blažena Djevica se češće počela nazivati „Majkom Crkve”. Prije Drugog vatikanskog koncila ovaj je izričaj pronađen u Magisteriju pape Leona XIII., u kojem se potvrđuje da je Marija „u svemu istinska majka Crkve” (Acta Leonis XIII, 15, 302). Naslov se više puta koristio u učenju Ivana XXIII i Pavla VI.
Utemeljenje naslova u Svetom pismu
Iako je naslov „Majka Crkve” tek nedavno pripisan Mariji, on izražava majčinski odnos Blažene Djevice s Crkvom, kao što je već prikazano u nekoliko novozavjetnih tekstova.
Još od Navještenja, Marija je pozvana dati svoj pristanak nadolazećem mesijanskom kraljevstvu, koje će se dogoditi formiranjem Crkve.
Kada je u Kani Marija zamolila Sina da iskaže svoju mesijansku moć, dala je temeljni doprinos usađivanju vjere u prvu zajednicu učenika, surađujući u pokretanju Božjeg kraljevstva, koje ima svoje „sjeme” i „početak” u Crkvi (usp. Lumen gentium, br. 5).
Na Kalvariji se Marija sjedinila sa žrtvom svoga Sina i dala svoj doprinos djelu spasenja u obliku porođajnih boli, rođenjem novoga čovječanstva.
Svojim obraćanjem Mariji riječima: „Ženo,evo ti sina”; Raspeti njezino majčinstvo dovodi u vezu, ne samo s apostolom Ivanom, već sa svakim učenikom. Sam evanđelist, rekavši da je Isus morao umrijeti „zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno” (Iv 11,52), ukazuje na to da je Crkva rođena kao plod otkupiteljske žrtve s kojom je Marija majčinski povezana.
Sv. Luka evanđelist spominje prisutnost Isusove Majke u prvoj zajednici Jeruzalema (Dj 1,14). Time naglašava Marijinu majčinsku ulogu u novorođenoj Crkvi, uspoređujući je s Njezinom ulogom u rođenju Otkupitelja. Majčinska dimenzija postaje tako temeljni element Marijinog odnosa s novootkupljenim narodom.
Papa Pavao VI. proglašava Mariju Majkom Crkve
Slijedeći Sveto pismo, patrističko učenje prepoznaje Marijino majčinstvo u Kristovom djelu, stoga i u Crkvi, iako u terminima koji nisu uvijek eksplicitni.
Prema Svetom Ireneju, Marija „postaje uzrok spasenja za čitavo čovječanstvo” (Haer 3,22, 4; PG 7, 959), a čista utroba Djevice „preobražava ljude u Boga” (Haer 4,33, 11, PG 7, 1080). To je ponovio i sv. Ambrozije koji kaže: „Djevica je rodila spasenje svijeta, Djevica je dala život svim stvarima” (Ep. 63, 33, str. 16, 1198), te drugi crkveni oci koji nazivaju Mariju „Majkom spasenja” (Severian iz Gabale, Or. 6 in mundi creationem, 10, str 54, 4; Faustus of Riez, Max. Bibl. Patrum,VI. 620-621).
U srednjem vijeku, sveti se Anzelmo obraća Mariji ovako: „Ti si Majka opravdanja i opravdanih, Majka pomirenja i pomirenih, Majka spasenja i spašenih” (Or. 52, 8; PL 158, 957), dok joj drugi autori pripisuju naslov „Majka milosti” i „Majka života”.
Naslov „Majka Crkve” stoga odražava duboko uvjerenje kršćana koji u Mariji vide, ne samo majku Kristove osobe, nego i majku vjernika. Ona koja je prepoznata kao majka spasenja, života i milosti, majka spašenih i majka živih, s pravom je proglašena Majkom Crkve.
Papi Pavlu VI. bi se svidjelo da je i sam Drugi vatikanski koncil proglasio „Mariju Majkom Crkve, odnosno cijelog naroda Božjeg, vjernika i njihovih pastira”. Sam je to učinio u svom govoru na kraju trećeg zasjedanja Sabora (21. studenoga 1964.), također zahtijevajući da „odsada Blažena Djevica bude štovana i zazivana ovim naslovom od svih kršćana.” (AAS 1964, 37).
Na taj način, moj je časni prethodnik eksplicitno objavio doktrinu iz poglavlja osam „Lumen gentium”, nadajući se da će naslov Marije, Majke Crkve, imati sve značajnije mjesto u liturgiji i pobožnosti kršćana.
