Sreća je izričaj ispunjena života. Raditi na sreći, to zapravo znači svjesno živjeti, živjeti sa svojim osjetilima, upotrijebiti i svoju nutarnju snagu i predati se nekom zadatku ili nekom čovjeku. Ali čovjek ne može stvarati sreću tako da juri ne bi li na taj način rasporedio sklad sreće, koja u mozgu potiče pozitivne emocije. Ta je sreća samo trenutačan osjećaj koji ne traje. Ne postoje brze metode za postizanje sreće. Sreća koja bi trebala trajati zahtijeva unutarnji stav. Prema Erazmu Rotterdamskom, bit sreće jest „željeti biti onaj koji jesi”. To nije neka prednost, to iziskuje nutarnji rad. I zapravo znači: moram se odreći iluzija koje sam stvorio o sebi, iluzije da ću biti savršen, najveći, najinteligentniji, najuspješniji.
Sreća nije nešto čisto subjektivno. Ona se nalazi u svježini jutra, u čistoći pogleda, u ljepoti izlazećeg sunca. Pa ipak onaj tko nije budan nije kadar zamijetiti sreću, koja ga okružuje.
Onaj tko sreću ne osjeća u svojoj duši, taj za njom uzalud juri u svijetu posjeda i uspjeha. Nikada neće dovoljno posjedovati, nikada neće biti dovoljno uvažavan, nikada neće biti toliko uspješan da bi bio sretan. Sreća stanuje u duši, u nutarnjem predjelu čovjeka.
