Početna stranica » Skrbništvo Bruxellesa

Skrbništvo Bruxellesa

131 pregleda

Njemački pjesnik, romanopisac, esejist i prevoditelj Hans Magnus Enzensberger (*1929.), objavio je prije nekoliko godina u Berlinu knjigu – esej Tihi monstrum Bruxelles ili Stavljanje Europe pod skrbništvo u kojem analizira pravac razvitka Europske unije.

Europsku uniju opisuje kao birokratsku diktaturu koja građanima propisuje sve do u najmanju sitnicu. Do u potankosti analizira te institucije, nabraja činjenice, reda indicije… Zapravo sve ono što bi svaki građanin Europske unije trebao znati.

Enzensberger nije protiv ideje ujedinjene Europe. Štoviše, on piše o sretnom i poželjnom putu ujedinjenja koje je započelo nakon Drugoga svjetskog rata, izmirenjem između Njemačke i Francuske. Prvotni je pokretač ideje o ujedinjenju Europe Jean Monnet (1888. – 1979.), francuski ekonomist i političar, a koju je u formi deklaracije formulirao i 9. svibnja 1950. izložio francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman (1886. – 1963.). Taj se datum smatra rođendanom Europske unije, koja se prvotno zvala Europska zajednica sa šest članica, od 1957. Europska ekonomska zajednica te od 1993. Europska unija koja trenutno broji 28 država članica. Tvorcima Europske unije smatraju se ministar Robert Schuman, njemački kancelar Konrad Adenauer (1876. – 1967.) i talijanski predsjednik Vlade Alcide de Gasperi (1881. – 1954.). Sva trojica bili su angažirani vjernici katolici i utemeljitelji kršćanske demokracije. Štoviše, za Schumana je 1991. u Crkvi otvoren postupak proglašenja blaženim.

Glupost ili samovolja?

Od vremena utemeljenja Unije do danas u njoj je izrastao monstruozan birokratski sustav koncentriran u Bruxellesu. Ogroman briselski aparat birokracije svojim je djelovanjem bezobzirno birokratski pregazio 500 milijuna ljudi i kao takav nema perspektivu, doživjet će neuspjeh, smatra Enzensberger.

Europska komisija, koju nazivaju vladom EU-a, ima izrazitu tendenciju „da se miješa u svakodnevicu Europljana”. Već sada Unija, nakon Lisabonskoga ugovora (2009.), za sebe zahtijeva sve što se odnosi na zajedničko tržište, ključna područja u politici gospodarstva, zdravstva, izobrazbe, mirovine i industrije; ali isto tako i u pitanjima mladih, ekologije, klime, energije, istraživanja, tehnologije, zaštite potrošača, useljavanja i azila, procesnoga i kaznenoga prava, unutarnje sigurnosti – dakle niti jedno polje nije ostalo van dometa. Doneseni su propisi čak i o zubnoj protezi; čuven je slučaj uredbe o krastavcima (1988.) koji mogu ići u trgovinu tek onda ako na duljinu od 10 cm njihova savinutost ne prekoračuje 10 milimetara! Na tisuće je takvih propisa. Tako na 14 gusto otisnutih stranica Komisija propisuje Europljanima kako će osvijetliti svoje privatne prostorije! „Je li to šikaniranje, glupost ili samovolja?”, pita se Enzensberger.

U sve se Komisija miješa osim u kulturu jer se ona teško da homogenizirati. Proračun EU-a za kulturu je tek 54 milijuna eura, a da je to simbolično, kazuje činjenica da je godišnji proračun u istu svrhu grada Münchena 161 milijun eura. S druge strane prava je manija da se sve regulira, sve propisuje. A da u svemu tome sudjeluju moćni lobiji, nije nikakva tajna: „Uredba o žaruljama nije nastala iz ekoloških razloga, nego je uvedena po želji industrije rasvjetnih tijela.”

„Demokratski deficit”

Činjenica je da su Uniju oblikovale demokratske države, ali je… (..)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]