Moral i etika sastavni su i neotuđivi dio kršćanskoga nauka. Jedna je od temeljnih tvrdnji katoličke moralne teologije da crkveno moralno učenje nije uređen skup samovoljnih pravila: naprotiv, ono se zasniva na univerzalnim istinama ukorijenjenim u ljudskoj naravi koje u načelu svatko može prepoznati. Ovaj način rezoniranja, poznat i kao argument „naravnoga zakona”, pretpostavlja da su istinitost i lažnost stvarne kvalitete koje postoje u naravi stvari i koje ljudska bića mogu otkrivati putem savjesti. Usprkos suvremenom bučnom zalaganju za očuvanje vanjskog prirodnog okoliša, sama bit prirode – njezina narav i temelji – u modernom je dobu na različite načine – od biotehnologije do geoinženjeringa – stavljena pod veliki znak upitnika što se uvelike odražava i u suvremenom razumijevanju čovjekova ustrojstva i načina na koji treba živjeti svoj život.
1,7K
