Anđeli su duhovna stvorenja koja jednako fasciniraju kršćane i nekršćane, ali ipak mnoge zbunjuje terminologija koja se za njih koristi.
Hrvatska riječ anđeo dolazi od latinske riječi angelus koja znači „Božji glasnik“. Latinska izvedenica dolazi od grčke riječi ángelos što je prijevod hebrejske riječi mal’ākh koja znači glasnik ili poslanik ili ambasador. O anđelima Katekizam Katoličke crkve kaže sljedeće:
Sveti Augustin u vezi s njima kaže: »Riječ anđeo označuje službu, a ne narav. Pitaš kako se zove ta narav? – Duh. Pitaš za službu? – Anđeo. Duh je po onome što jest, anđeo po onome što čini.« U cijelom svome biću anđeli su sluge i vjesnici Božji. Budući da »neprestano gledaju lice Oca mojega koji je na nebesima« (Mt 18, 10), oni su moćni »izvršitelji njegovih naredaba, poslušni riječi njegovoj« (KKC 329)
Riječ anđeo jednostavno opisuje što oni rade, a ne ono što su. Oni su, kako stoji u Svetom Pismu, glasnici Božjega plana. Istovremeno, termin anđeo koristi se za anđele u interakciji s ljudima koji se nazivaju anđeli čuvari. U tradicionalnoj hijerarhiji anđela, ovi se smatraju nižim redom. A kada se govori o arkanđelima tada se stavlja prefiks ark koji označava nešto poput poglavara ili upravnika. Dakle, arkanđeo je Božji vrhovni glasnik. Oni su višeg reda od anđela čuvara, ali još uvijek pripadaju drugom nižem redu. Vjeruje se da su ova dva reda anđela jedina koja su u interakciji s ljudima.
Arkanđelima se povjeravaju najvažnije poruke koje treba saopćiti ljudima, a jedna takva zadaća bila je povjerena arkanđelu Gabrijelu koji je navijestio Blaženoj Djevici Mariji da će roditi Mesiju.
Ipak, i anđeli i arkanđeli i dalje ljudima ostaju tajanstvena bića o kojima još uvijek relativno malo znaju. Bog je u Bibliji malo toga o njima objavio, a sve ostalo što o njima znamo nalazi se u smjernicama Crkve.
