Radniku

1 min

Amo ruku, junače, pruži žuljnu,

Amo ruku, nabore da ti mučne

Pjesnikova drhtava usna, druže,

Štujući ljubne!

Pregni samo! Tvrde si protri dlane,

Gordi mužu, u čijem srcu zbori

Isus Hristos: Sinovi da smo ravni

Jednoga oca!

Pa kad onda prođe uz čovjeka čovjek,

Svjestan, miran, slobodan – ne grbeći

Ispred tašta ništava gotovana

Pleći poštene,

I Bog će se sa neba nasmiješit,

Zajamačno prvi put otkad gleda,

Gdje za djelo, što ga je u šest dana

Stvorio lako,

Ti si mučne trebao duge vijeke,