Otac koji radi kako bi prehranio svoju obitelj shvaća da je novac važan i potreban, ali da je potreba za radom daleko važnija od novca. Nažalost, mnogo ih je koji ne poštuju upozorenje kako nijedan čovjek, koji naruši ljudsko dostojanstvo prema kojemu se čak i Bog odnosi s poštovanjem, ne smije proći nekažnjeno.
Za muškarca najveću borbu predstavlja briga za obitelj jer u toj situaciji on zapošljava svoje tijelo, srce, um i kreativnost. Spoj svega toga čini brigu za obitelj. Još od davnina je posao bio način i sredstvo ujedinjavanja obitelji. Posao je značio ljubav i žrtvu što znači da je rad blagoslovljen. Svećenikov nadnaravni poziv podrazumijeva misnu žrtvu pa tako i očev prirodni poziv podrazumijeva žrtvu, ali u obliku rada.
Ako se još malo vratimo u prošlost, vidjet ćemo da je posao imao cilj povezivanja obitelji jednih s drugima. Obitelji nisu puno komunicirale riječima, nego djelima. Međutim, danas stvarnost priča sasvim drugu priču. Obitelj se ne čini toliko važnom kao što govorimo. Glavni pokretači kulture kao što su glazba, vjera, politika i rad doveli su do toga da svaka osoba u svom domu prima upute za djelovanje od pokretača koji su izvan obitelji. Drugim riječima, mjesto gdje se povezujemo i primamo smisao nije više obitelj. Papa Lav je prepoznao da je poremećaj društvenog poretka uzrokovan industrijalizacijom i apsolutnom vladavinom države na ekonomskoj i društvenoj razini. U prošlosti je obitelj bila institucija i bez povezanosti s radom, što nam ostaje od obiteljskoga života? Američki sociolog Robert Nisbet u svom djelu „Quest for Community“ iznosi svoj stav kako se obitelj bez povezanosti s ekonomskom i političkom stvarnošću svodi samo na sustav emocionalne podrške unutar vlastitoga doma. On je davno, prije više od pola stoljeća, primijetio kako ljudi svaku obvezu uklanjaju iz svoje obitelji i prebacuju na industriju ili državu. Nisbet tvrdi kako je prije rodbina bila vrlo blisko uključena u procese zarađivanja, obrazovanja i očuvanje životnih vrijednosti. Obitelj je bila posrednik raspodjele i potrošnje. Jednostavno, obitelj je bila institucija bez koje se nije moglo funkcionirati.
A što se događa danas? Obitelj je postala prepreka za karijeru i, budući da je odvojena od rada, onda postaje kao emocionalna i psihološka priprema za današnjicu. Španjolski filozof Ortega y Gasset je rekao: „Ljudi ne žive zajedno samo da bi bili zajedno. Oni žive zajedno da bi zajedno nešto radili.“
Prigodom 19. obljetnice enciklike „Rerum Novarum“, sv. Ivan Pavo II. je rekao: „Samo je čovjek sposoban za rad i samo čovjek radi istovremeno ispunjavajući svoje postojanje na zemlji. Stoga, rad nosi posebno obilježje čovjeka i čovječanstva, obilježje osobe koja djeluje unutar zajednice ljudi i tvori vlastitu narav.
