Današnja površina Armenije samo je jedna desetina povijesne Armenije. Površina Armenije je 29 743 kvadratna kilometra te je skoro duplo manja od Bosne i Hercegovine. To je uglavnom planinska zemlja, s brzim planinskim rijekama koje teku kroz nepristupačne klance. Šuma je malo, oko 5 %, dok su ostalo većinom pašnjaci koji podsjećaju na suhe stepe. Planine su visoke, a najviša je Aragats s 4090 metara iznad razine mora, dok je najniža točka Armenije na 390 metara iznad razine mora. Klima u Armeniji je izrazito kontinentalna. Ljeta su suha i sunčana, a od lipnja do sredine rujna temperatura varira između 22 i 36 °C. Međutim, niska razina vlage umanjuje učinak visokih temperatura. Večernji povjetarac i puhanje niz planine daju dobrodošao osvježavajući i rashladni učinak. Za boravak u Armeniji najbolja je jesen, a jeseni su poznate po svojoj živopisnosti boja. Zime su vrlo hladne s puno snijega, s temperaturama između –10 i –5 °C.
Armenija ima deset provincija, a grad Erevan ima poseban administrativni status glavnoga grada u zemlji. Izvršnu vlast u provincijama obavljaju guverneri koje imenuje Vlada Armenije. Za razliku od provincija, u Erevanu izvršnu vlast ima gradonačelnik kojega imenuje predsjednik države. U provincijama postoji podjela na niže upravne jedinice, kao što su kod nas općine, ali su kod njih podijeljene na gradove ili sela. Tako da u Armeniji egzistira 915 zajednica, od kojih se 49 smatra gradovima i 866 selima. Također, i glavni grad Erevan ima status općine. Osim toga, Erevan je podijeljen u dvanaest poluautonomnih okruga.
Povijest Armenije je vrlo burna, a povijesni tragovi vode do drevne kraljevine Urartu koja je osnovana 860. godine prije Krista, a od 6. stoljeća prije Krista zamijenjena nazivom Armenija. U 1. stoljeću prije Krista Kraljevina Armenija dostigla je vrhunac pod Tigranom Velikim. Korijeni Armenske Crkve sežu u 1. stoljeće. Prema tradiciji, Armenska Crkva je osnovana od strane dvojice Isusovih apostola – Tadeja i Bartula koji su u Armeniji propovijedali kršćanstvo između 40. i 60. godine. Zbog toga Armenska Crkva nosi naziv Apostolska. Armenija je postala prva država u svijetu koja je prihvatila kršćanstvo kao službenu religiju, i to već krajem 3. stoljeća i u prvim godinama 4. stoljeća Armenci su postali prvi kršćanski narod. Službeni datum državnoga usvajanja kršćanstva je 301. godina. Antičko armensko kraljevstvo bilo je podijeljeno između Bizanta i Perzijanaca tijekom ranoga 5. stoljeća, da bi pod dinastijom Bagratuni bilo obnovljeno u 9. stoljeću, ali već 1045. godine pada pod Bizant, a od Bizanta to područje preotimaju seldžučki Turci. Nešto kasnije Armenci osnivaju kneževinu, da bi potom postala kraljevina Cilicija, koja je smještena na obali Sredozemnoga mora te traje od 11. do 14. stoljeća.
Žrtva velikoga genocida
Između 16. i 19. stoljeća Armenija je podijeljena na istočnu i zapadnu jer je zapadnom vladalo Osmansko Carstvo, a istočnom Perzijsko. Do 19. stoljeća istočna Armenija je okupirana od strane Ruskoga Carstva, dok je većina zapadnih dijelova s glavnim kulturnim i religijskim centrima te većinom armenskoga stanovništva ostala pod osmanskom vlašću. Tijekom Prvoga svjetskog rata Armenci su sustavno istrijebljeni u armenskom genocidu. Godine 1918., nakon Ruske revolucije, sve neruske zemlje su proglasile nezavisnost nakon što je Rusko Carstvo prestalo postojati, što je dovelo do osnivanja Prve Republike Armenije koja opstaje do 1920. godine. Potom ih ponovno okupiraju sovjetske snage te Armenija postaje jedna od sovjetskih republika. Današnja Republika Armenija postaje neovisna 1991. godine tijekom raspada Sovjetskoga Saveza, a ima specifični polupredsjednički sustav vlasti jer je izvršna vlast u vladi, a zakonodavna vlast je povjerena i vladi i parlamentu. Ipak, i pored toga tinjaju stalna nezadovoljstva s vlašću, što je svojstveno svim zemljama koje su u tranziciji nakon socijalističkih uređenja.
U kulturnom pogledu Armenci su specifični jer imaju svoje prepoznatljivo pismo i jezik. Pismo je od 405 godine u uporabi, a osmislio ga je sveti Mesrop Maštoc, te se sastoji od trideset devet slova, od kojih su tri dodana tijekom cilicijskoga razdoblja. Trenutno 96 % ljudi u zemlji govori armenski, a oko 75 % stanovništva dodatno govori ruski, iako je engleski sve popularniji. O razvoju kulture, koja je usko povezana s religijom, govorit ćemo i u narednim tekstovima u kojima ćemo opisati neke od armenskih znamenitosti, odnosno stare samostane koji su bili kulturna i vjerska središta.
Ovdje se moramo osvrnuti i na armensku glazbu koja je mješavina autohtonih folklornih melodija, a možda je najbolje predstavlja Djivan Gasparyana, poznati glazbenik na duduku koji svira kako pop glazbu tako i brojne kršćanske skladbe. Mnogi od tih napjeva su drevnoga podrijetla koji se proteže do pretkršćanskih vremena, dok su drugi relativno moderno, uključujući i nekoliko djela svetoga Mesropa Maštoca. Kada je u pitanju klasična glazba, tu je poznati Aram Hačaturjan, skladatelj brojnih baletskih komada i simfonija.
Ponos glavnoga grada Erevana je i nacionalna umjetnička galerija, s fundusom od 16 000 djela koja datiraju iz srednjega vijeka, a koja ukazuju na povijesno bogatstvo Armenije i govore o prošlim vremenima. U galeriji se nalaze slike mnogih starih europskih majstora, a jedan dio je rezerviran i za suvremenu umjetnost. U okviru galerije se nalaze i zbirke drugih umjetnina, naročito egzotičnih porculana i drugih predmeta s Dalekoga istoka. U glavnom gradu se nalazi i muzej starih knjiga, gdje je predstavljen samo mali dio bogate kulturne baštine ovoga naroda. Razlog za samo 1000 starih rukopisa je kalvarija koju je ovaj narod preživio. Ipak su jako ponosni na to što imaju jer knjige koje su pisane prije 1000 godina imaju i danas svoju visoku znanstvenu, a posebno umjetničku vrijednost.
| Jezero Sevan je smješteno na armenskoj visoravni, a drugo je po veličini jezero na svijetu u odnosu na nadmorsku visinu od 1900 metara iznad razine mora. Voda u jezeru je pitka, a samo jezero je bogato malom jesetrom, pastrvom i rakovima te predstavlja pravu blagodat za zemlju. Nažalost, razina jezera je smanjena za 20 metara zbog nerazumnih radova na korištenju jezerske vode tijekom Staljinove vladavine, a i kasnije. Danas se pokušava popraviti ta ekološka katastrofa. |
