Proučavajući živote svetaca, a posebno mistika, dolazimo do zaključka da su svi oni usvojili biblijski svjetonazor, biblijski stav o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Nakon obraćenja ili probuđenja, oni su „obnovili svoj um” i „usvojili Kristov um”. Pavao i nas potiče na to ovim riječima: „Ne suobličujte se ovome svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabrati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno” (Rim 12,2). Sada ćemo konkretno vidjeti tu biblijsku okosnicu duhovnoga putovanja na primjeru sv. Katarine Sijenske. Prvo ćemo ukratko prikazati njezin život, a kasnije njezinu poruku i pouku.
Katarina je rođena 25. ožujka 1347. u talijanskom gradu Sieni u imućnoj i brojnoj obitelji s 25 djece. Njezina duhovna preobrazba počela je jako rano. Kad je imala 6 godina, ukazao joj se Isus iznad dominikanske crkve i blagoslovio je. Ubrzo je osjetila poziv da se posveti Bogu pa je sa sedam godina položila zavjet djevičanstva. S 15 godina odrezala je kosu kao znak protesta protiv roditelja koji su je tjerali da se sprema za udaju. Tri godine je odbijala udaju i živjela u „kazni”: izgubila je svoju sobu i morala obavljati kućne poslove umjesto sluškinje. Sve je to izdržala iz ljubavi prema zaručniku Kristu, bez mrmljanja. Napokon su roditelji popustili. Zahvaljujući svojoj upornosti, s 18 godina uspijeva postati članica Trećega dominikanskog reda, u kojem su bile uglavnom udovice i starije žene. Tri godine je provela u samoći i kontemplaciji. Iz roditeljske kuće je izlazila samo kad bi išla na sv. misu. Konačno se duhovno potpuno preobrazila i doživjela „duhovnu udaju” u 22. godini života. Od tada je bila spremana za akciju, za apostolat. Izlazi iz samotišta svoje sobe i započinje život služenja svojoj obitelji i sugrađanima. Posebno se pokazala neustrašivom dvoreći oboljele od kuge 1374. u Sieni. Mnogima je bilo jasno da je Katarina sveta žena, žena koja ima neobičan spoj kontemplativnih i karizmatskih darova: dar znanja i mudrosti, dar proroštva, dar ozdravljenja i dar oslobađanja od zloduha. Zato su od nje tražili pomoć ne samo bolesni i opsjednuti nego i ljudi iz crkvenoga i političkoga života. Oslonjena na svoga Zaručnika, postom i molitvom, hrabro se borila protiv nepravde i nemorala. Zaslužna je za pomirenje mnogih obitelji i zaraćenih stranaka. Najzaslužnija je za okončanje 70-godišnje crkvene krize tzv. „avinjonskog sužanjstva”, odnosno povratak pape Grgura IX. iz Avignona (Francuska) u Rim. Iako je naučila čitati i pisati tek nekoliko godina prije smrti, ipak je imala veliko teološko znanje i mudrost, što je primila preko mističnih iskustava i razgovora s učenim teolozima. Sačuvano je više od 400 njezinih diktiranih pisama koje je slala ljudima svih staleža. Njezino glavno djelo zove se Dijalog, odnosno Dijalog Božanske providnosti. To je zapravo razgovor između Katarine i Boga Oca. Katarina postavlja Bogu četiri pitanja, a Bog joj odgovara. Mnogi svjedoci, a posebno njezin duhovnik i životopisac bl. Rajmund iz Kapue, tvrde da je gotovo cijelu knjigu primila izravno u molitvi te drugima diktirala.
Katarina je 1377. u Sieni osnovala samostan za svoju dominikansku zajednicu, ali u njemu je rijetko boravila jer je često bila na putovanjima. Papa Urban VI. pozvao ju je da sa svojom malom zajednicom preseli u Rim. Tijekom posljednjih godina života služila je papi i kardinalima te poučavala svoje učenike. Dok je mogla hodati, svakodnevno je išla pješice na sv. misu u baziliku sv. Petra. Istrošivši svoj život za Boga i bližnjega, preselila se svome ljubljenom Zaručniku u nebu 29. travnja 1380. u dobi od 33 godine. Proglašena je svetom 1461. te naučiteljicom Crkve 1970. i suzaštitnicom Europe 1999.
