Sv. Augustin jedan je od najpoznatijih primjera kako Božja milost od velikoga grešnika može načiniti velikoga sveca. Svoje traganje za istinom, svoje otpore i konačno predanje Bogu Augustin je iskreno i detaljno opisao u glasovitoj knjizi Ispovijesti. Ova knjiga je istovremeno i ispovijed čovjekovih grijeha i lutanja, ali i priznanje Božje milosti prema grešniku. Prije nego što krenemo na put istraživanja dinamike i procesa Augustinova obraćenja, recimo nekoliko osnovnih podataka o životu ovoga velikog književnika, filozofa, teologa, svećenika i sveca.
Aurelije Augustin rođen je 13. studenoga 354. u gradiću Tagasta, koji je tada pripadao rimskoj provinciji Numidiji, a danas je dio istočnog Alžira. Njegova majka je bila kršćanka, a otac poganin. Sveta je Monika svojim ustrajnim poticajima, molitvama i suzama pomogla da se mladi Augustin obrati i prigrli kršćansku vjeru. Njegov otac Patricije bio je rimski dekurion (desetnik konjaništva) i mali zemljoposjednik. Bio je sklon piću. Krstio se tek na samrti 372. Augustin je bio jako inteligentan i živahan. Završivši školovanje, radio je kao privatni učitelj govorništva i književnosti prvo u Tagasti i Kartagi, a potom u Rimu i Milanu. Od svoje sedamnaeste godine živo je u nezakonitoj vezi s nekom djevojkom iz Kartage petnaest godina. S njom je dobio sina Adeodata. Nakon dugih godina traženja istine i smisla života, obratio se 386. na radost svoje majke. U Milanu je 387., zajedno sa sinom, primio sakramente inicijacije po rukama sv. Ambrozija. Dok su se vraćali u Afriku, umire mu majka u rimskoj luci Ostiji, gdje je i pokopana 388. Sljedeće godine umire mu i sin u Tagasti. Ostavši sam, Augustin prodaje svoje imanje i novac dijeli sirotinji, poput sv. Antuna pustinjaka. Zajedno s nekoliko istomišljenika živi redovničkim životom. Posvećuje se postu i molitvi te proučava filozofiju i teologiju tri godine. Narod ga prepoznaje kao jako učena i pobožna kršćanina pa ga predlaže za svećenika u Hiponu. Iako se opirao tome pozivu, smatrajući se nedostojnim, ipak je zaređen za svećenika 391. po rukama hiponskoga biskupa Valerija. Nakon Valerijeve smrti postaje biskup Hipona 395. Umire 28. kolovoza 430. dok Vandali opsjedaju njegov biskupski grad na afričkoj obali Sredozemnoga mora. Nakon pada Hipona tijelo mu prenose najprije u Sardiniju a zatim 722. u Paviju. Bazilika San Pietro in Ciel d’Oro čuva danas posmrtne ostatke sv. Augustina.
Da se Augustin nije obratio, ne bismo imali najutjecajnijega kršćanskog filozofa, teologa, bibličara, književnika, psihologa, pastira, crkvenoga naučitelja i – što je najvažnije – sveca koji je utjecao na obraćenje i svetost velikoga mnoštva kršćana. Zanimljivo je da je Bog doveo Augustina do obraćenja postupno, tijekom dugoga niza godina i preko različitih osoba i sredstava. Prva osoba koja je zaslužna za njegovo obraćenje jest majka Monika. Ona je ne samo molila nego i poticala sina na obraćenje. Mnoge „molitve i suze” pobožne majke napokon su urodile velikim plodom. Zatim je i rimski filozof Ciceron utjecao na njegovo obraćenje preko svoje knjige Hortenzije.Knjiga je posijala u mladog Augustina klicu spoznaje da se sreća nalazi u istini a ne u tjelesnim užitcima. Nadalje, Bog je dopustio da Augustin iz prve ruke iskusi ispraznost svijeta. Iako je bio dobar i ugledan učitelj, često je imao financijskih poteškoća zbog raznih spletki i nepravdi njegovih kolega i učenika kojima je predavao. Napokon, Bog je iskoristio i velikoga grčkog filozofa Platona koji je svojim idejama utjecao na Augustina da se približi istini i da odbaci zablude manihejskih mitova o bogu dobra i bogu zla. Ovo su, dakle, četiri daljnja i neizravna sredstva koja su pripremila Augustina na obraćenje. Ipak, njegovo konačno obraćenje dogodilo se u osobnom susretu s biskupom Ambrozijem i svećenikom Simplicijanom u Milanu.
