Psalam 7 pripada među individualne tužaljke, a dijeli se u pet strofa. Prva strofa izriče poziv Bogu za spasenje (Ps 7,2-3). Psalmist najprije izriče svoje pouzdanje u Boga, a aramejski prijevod Psalma koji je sadržan u Targumu kaže: „Gospodine, Bože moj, u tvoju se riječ pouzdajem.”
Tako bi se moglo reći da je razlog pouzdanja u činjenici da je Bog vjeran svojim obećanjima, pa se čovjek u njega može pouzdati. Odmah na početku istaknuti su „progonitelji” kao oni koji otežavaju moliteljevu situaciju, pa on od Boga očekuje spasenje i izbavljenje. U hebrejskom izvorniku psalmist najprije govori o progoniteljima u množini (7,2), a onda moli da mu dušu „ne zgrabi kao lav” (7,3). U hrvatskom prijevodu i ovdje je množina, dok hebrejski ima jedninu: „ne zgrabi”. Nije lako protumačiti ovu promjenu. Neki misle da u tom retku zapravo više nije riječ o progoniteljima, nego o Bogu koji može poput lava zgrabiti čovjekovu dušu. Tako se i u Psalmu 50 kaže: „Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste, da vas ne pograbim i nitko vas spasiti neće” (Ps 50,22). I Job se obraća Bogu riječima: „Ispravim li se, k’o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni” (Job 10,16).
U Psalmu 7 željelo bi se onda reći da bi Bog koji ne bi djelovao protiv progonitelja bio poput lava koji bi molitelja razderao. Ipak, uobičajeni način govora tužaljki ovdje bi vidio neprijatelje koji su sada prepoznati kao jedna jedina opasnost. To su oni koji su slični lavu dok se, „zinuv, na plijen obara i laviću što vreba u potaji” (Ps 17,12) ili koji „ždrijela svoja razvaljuju… k’o lav koji plijen kida i riče” (Ps 22,14). U tom slučaju psalmist je u velikoj opasnosti i Bog je jedini koji ga može spasiti.
Čovjekova nevinost
U drugoj strofi psalmist izriče svoju nevinost (Ps 7,4-6) i to čini u obliku prisege. Ako bi se dokazalo da je učinio kakvo zlo, bilo prijatelju bilo neprijatelju, molitelj je spreman podnijeti kaznu. On sâm predlaže kakvu bi presudu tada zaslužio. Trebao bi biti predan neprijatelju, da mu on dokrajči život. Posljednje riječi u hebrejskom izvorniku glase: „Neka mi život u zemlju satre i slavu moju u prašinu položi.”
Hrvatski prijevod koji umjesto „slave” ovdje ima „jetru” oslanja se na sličnost ovih dviju riječi u hebrejskom jeziku. Slava se kaže kavod, a jetra kaved. Ipak, hebrejski je tekst ovdje sasvim jasan, a „slavu” imaju i aramejski i grčki i latinski prijevod. Stoga je bilo nepotrebno mijenjati značenje. Pritom valja voditi računa da pojam „slave” u hebrejskom označava i nečije bogatstvo, nečiju čast, ali i onu božansku slavu koja označava Božju prisutnost. (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
