U srijedu, 24. lipnja, na blagdan sv. Ivana Krstitelja, župa i svetište u Podmilačju svečano su proslavili svoga nebeskoga zaštitnika. Tradicionalno se u Podmilačju okupi mnoštvo vjernika i hodočasnika iz cijele Bosne i Hercegovine, ali i iz drugih zemalja. Prema ustaljenome običaju, svetu misu uočnicu i molitvu za bolesnike, u utorak, 23. lipnja, predvodio je nadbiskup vrhbosanski Vinko kardinal Puljić.
Na početku je sve prisutne pozdravio župnik župe Podmilačje fra Filip Karadža, a potom se okupljenomu puku obratio provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić rekavši kako je svatko u ovo mjesto došao s različitim potrebama i nakanama: „U ovoj svetoj misi, puni vjere i pouzdanja u Božju milost po zagovoru sv. Ive prikažimo Bogu sve svoje molitve i potrebe. Neka s ovim hodočašćem otpočne i naš proces obraćenja, da nam ovo sveto mjesto oblikuje život, da se vratimo svojim kućama obnovljeni iskustvom susreta sa svetim.”
Nadbiskup Puljić je u svojoj homiliji podsjetio kako je uloga Ivana Krstitelja bila uputiti narod da dočeka Mesiju: „Mi danas imamo tu milost da je Krist s nama i među nama, ali, nažalost, vrlo je često ta slika Krista zasjenjena raznim interesima, sebičnošću, ohološću i nije prepoznatljiva u kršćanskom srcu i životu”, rekao je kardinal. Potom je naglasio kako je potrebno odgajati kulturu odgovorne savjesti: „Vidimo da danas znanost i tehnologija napreduju, ali je u svijetu sve manje odgovornosti, a tamo gdje nema odgovornosti, nema zrelosti. Zato shvatimo poruku Ivana Krstitelja koji poziva na obraćenje i povratak pravoj istini, pravim vrednotama, dostojanstvu i odgovornosti.”
Potom je istaknuo da je važno ne samo osobno, nego i složno raditi: „Treba nas posložiti Božji zakon, ljubav prema Kristu, Crkvi i svome narodu. Gdje god se možemo podijeliti, podijelili smo se i to smatramo uspjehom demokracije. Ne smijemo sramotiti korijene na kojima smo nikli i u budućnost trebamo ponijeti vrednote pravoga života i dostojanstva. Zato nam je zadaća poći putem iskrenoga i dosljednoga dijaloga za općim dobrom. Važno je učiti komunicirati, jedni druge čuti, uvažavati i stati na kraj zloupotrebi Božjih darova. Ako je život Božji dar, onda ga moramo znati poštivati.”
Kardinal je istaknuo kako je sv. Ivan imao Božju zadaću kao što je ima i svaki čovjek današnjice, a to je na prvom mjestu poštivanje i vrednovanje života. Potom je istaknuo kako je Bog čovjeku darovao razum, volju i tijelo koje je hram Duha Svetoga i tako se prema tomu treba i odnositi: „A što smo mi stvorili od toga? Stvorili smo biznis igranja sa strastima. Skoro pa danas nema ni jednoga filam koji ne propagira zloupotrebu tijela i k tomu se to još smatra i napretkom. Čovjek svojom pameću i voljom treba biti gospodar svoga tijela, a ne rob svojih strasti”, istaknuo je kardinal. Na osobit je način potaknuo vjernike da shvate vrijednost svetosti braka kao važnoga životnoga koraka na koji se treba pripraviti znajući da je brak život u ljubavi, iz ljubav i za ljubav. U tom je duhu ukazao i na ulogu obitelji.
Pred kraj homilije kardinal je progovorio i o čovjekovom odnosu prema prirodi i zemlji naglasivši da ne možemo očekivati da našu zemlju netko drugi voli ako je mi sami ne volimo, a potom je istaknuo i važnost očuvanja javnoga mnijenja pazeći da ga ne trujemo frustracijama i interesima jer svi smo odgovorni za svoje riječi, misli, djela i propuste.
„Uloga Ivana Krstitelja, ali i naša je pokazati Isusa jer kao kršćani smo svi svjedoci Isusa Krista. Nemojmo ga osramotiti! On je za nas život dao! Zato kada odavde pođem neka u meni gori srce za tebe Kriste. S tobom ću živjeti i s tobom umrijeti”, zaključio je kardinal Puljić.
Svetoj misi je prethodilo pokorničko bogoslužje i otvaranje proslave s iznošenjem kipa sv. Ive u procesiji, a nakon svete mise tradicionalno je moljen Put križa uz brdo Grabež. Potom je uslijedio molitveno-meditativni program uz blagoslov ivanjske vatre koji su priredili bogoslovi Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Na sam dan svetoga Ive središnje euharistijsko slavlje predvodio je fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Na početku je sve hodočasnike, bolesnike, vjernike koji pate, siromahe i one koji su na rubu društva pozdravio župnik fra Filip Karadža izrazivši im svoju blizinu i molitvu po zagovoru sv. Ive.
Na početku svoje homilije fra Miljenko je istaknuo kako u današnjem svijetu među ljudima vlada strah, a taj strah ima mnogo lica koja se mijenjaju: „Osobito danas natkriljuje strah od zaraze, od izvješća o broju preminulih, ali nisu nas napustili ni naši svakidašnji strahovi koje smo donijeli ovdje s mnogim pitanjima. Pitamo se možemo li očekivati nešto što će nam donijeti radost? Bog nam je postavio cilj u ovome svijetu, a to je vječno spasenje. Ako upravimo svoj pogled samo horizontalno na stanje čovječanstva, onda je sve neizvjesno i nema puno prostora za radost. Ali usmjerimo li pogled vertikalno, prema nebu, prema Bogu, onda vidimo je On već započeo otkupljenje čovjeka. Na djelu je Božja ljubav kao svjetlo u svakoj tami ovoga svijeta. Sve ono što smo donijeli sa sobom na ovu svetu misu, stavimo u molitvu i zagovorni zaziv sv. Ivi jer povijest spasenja se ostvarila i ostvaruje se po smrti i uskrsnuću Kristovu, po ovoj svetoj misi. Naše rane imaju vjernički i uskrsni smisao okrenut prema vječnosti”, potaknuo je provincijal Šteko.
Potom je ukazao kako je sv. Ivan svjedok vječnosti u prolaznom svijetu, a to je svjetlo došlo i u naš današnji svijet: „Sveti Ivan od početka stoji u znaku Božjega izabranja, poziva i posvećenja. Bogu se otpočetka stavio na raspolaganje bez ikakvih ‘ako’, ‘ali’, ‘kako’… prihvaća poziv i poslanje iako će ga to stajati života. Ni mi danas nismo slučajno na ovome svijetu. Nismo bez smisla i cilja, nego nas Bog treba i za nas je odredio posebnu zadaću. Stvorio nas je da budemo svjedoci njegove ljubavi. Sveti Ivo je postao točno ono što je prema Božjim planovima trebao biti – svjedok svjetla koji je došao u svijet.”
Zatim je progovorio o svečevima roditeljima istaknuvši ih kao primjer vjernika svjesnih da su bez Boga ništa, a da s Bogom i nemoguće postaje moguće, te je u tom duhu pozvao vjernike da ne gube nadu i vjeru u život.
„Ivan Krstitelj je prije javnoga nastupa živio u pustinji koja je svima zemljopisno neprivlačna zona, ali je značajan i simboličan biblijski simbol: „Koliko samo boli, patnje, molitve i vjere pamti ova tiha oaza u Podmilačju? Sveti Ivo je i danas glas koji viče u pustinji duha, poziva na izlazak iz svojih strahova i pouzdanje u Boga da će sve biti dobro”, istaknuo je fra Miljenko i potaknuo vjernike da se zapitaju je li danas bolesnije tijelo ili duša: „Zapitajmo se jesmo li spremni za pokajanje, za tražiti oprost grijeha od Boga i ljudi. Najteže je oprostiti, ali bez toga se ne može ići dalje. Čuda ozdravljena ovdje u Podmilačju su mnoga jer se do neba uzdizao glas vapaja, vjere i molitve u ovoj kotlini u kojoj je Bog stoljećima po zagovoru sv. Ive uslišavao molitve.”
Na kraju je istaknuo kako je Isusova ljubav u ovom svijetu prepoznatljiva i kako nam može biti na spasenje ako je prepoznamo i po njoj živimo, ali jednako tako nam može biti i na osudu ako na nju ne odgovorimo.
Sveto misno slavlje proteklo je svečano i dostojanstveno s velikim brojem pristiglih hodočasnika. Liturgijsko je pjevanje animirao mješoviti zbor pod vodstvom bogoslova fra Nikole Matoševića, a po završetku misnoga slavlja uslijedio je blagoslov s Presvetim i molitva za bolesnike.
Neka nas sve u ovim vremenima straha i neizvjesnosti prati Božji blagoslov po moćnom zagovoru današnjega sveca – sv. Ive Krstitelja.
