Svibanj je mjesec u kojemu se priroda budi, sve stvoreno kliče životu i nesputanom ljepotom tjera i čovjeka da se osjeća tako. Vrijeme je to u kojemu cvijeće svojim živopisnim bojama izaziva divljenje kao da na poseban način i ono slavi onu najposebniju kojoj je taj mjesec posvećen, majku koja je donijela Život, koja je najljepši cvijet u božanskom vrtu. Druge nedjelje u svibnju obilježava se i Majčin dan te tako na poseban način slavimo i svoju zemaljsku i nebesku majku.
Osim svibnja, Crkva je Mariji posvetila i mjesec listopad u kojemu priroda obiluje zlatnim bojama baš kao što je i naša nebeska majka Marija zauvijek okrunjena zlatnom krunom.
Hrvati su uvijek bili veliki štovatelji Blažene Djevice Marije (u Hrvatskoj je osam katedrala i 1.162 vjerska objekta posvećeno BDM). Katolički joj se puk uvijek utjecao i molio za pomoć. Tijekom burne povijesti s razlogom je čašćena kao „najvjernija odvjetnica i kraljica Hrvata”.
U BiH najpoznatija su marijanska svetišta: Olovo, Komušina-Kondžilo te Široki Brijeg, a otkad je 1981. godine šestero mladih izvijestilo o Gospinom ukazanju, veliki broj hodočasnika odlazi u Međugorje slaviti Djevicu Mariju. Osim u vjerskom smislu, Marija zauzima posebno mjesto i u tradiciji i povijesti puka.
Poznato je kako su, ne mogavši dalje trpjeti nemilosrdne progone u vrijeme osmanske okupacije, franjevci iz ramskoga samostana 1687. godine ponijeli sa sobom čudotvornu sliku Gospe Ramske te pobjegli preko Duvna u Dalmaciju. Na Privali, prijevoju između Livanjskoga i Duvanjskoga polja, u kamenu su od toga bijega urezani tragovi kolskih točkova koje narod zove Gospin put. Upravo je prema legendi čudotvorna Gospa koju su franjevci donijeli spasila Sinj od turske okupacije 1715. godine. Prema legendi je i sedamsto junaka, koji su branili Sinj, uz Gospinu pomoć pobijedilo 60.000 turskih vojnika. Turci su odjednom stali bježati „glavom bez obzira” jer su na bedemima vidjeli ženu u bijelom s kudiljom u ruci. U znak zahvalnosti puk je okitio Gospinu sliku mnoštvom zlatnih ukrasa te se u sjećanje na tu pobjedu trči Sinjska alka. Dok su Turci bježali, sultanskom vojskovođi Seraskaru Mehmed-paši otet je konj imenom Edek, a taj je naziv ostao i za jedinoga konja kojeg nitko ne jaše za vrijeme alke, a na njemu je sedlo turskoga podrijetla sa srebrom i sedefom.
Slika čudotvorne Gospe iz crkve Svete Marije u Zvorniku vezana je za legendu o bijegu franjevaca (1533.) koji su je sa sobom ponijeli, ali ih je neki Turčin presreo i probo sliku nožem ispod oka, a legenda kaže da je na tom mjestu potekla krv. Turčin je nakon toga pao s konjem u Drinu i utopio se.
Godine 1704. Sefer paša je platio čovjeku imenom Kotoman da zapali crkvu i samostan u Olovu koji je za konja i dva zlatnika to i učinio. Sve je izgorjelo. Prema legendi, dugo su nalogodavac i izvršitelj bili nepoznati dok Kotoman nije počeo voditi smrtnu borbu iskopavši vlastitim nogama pod sobom na zemlji golemu jamu. Ipak, nije mogao umrijeti dok nije ispričao istinu.
Osim legendi o Bogorodici, puk joj je posvetio i brojne molitve. Isus nam je darovao svoju majku, a majka štiti svoju djecu pa se puk utječe Mariji za pomoć u raznim prigodama. Pučka pobožnost u vrijeme došašća osobito štovanje posvećuje Bogorodici. To se naročito ogleda kroz zornice, rane jutarnje mise posvećene njoj na čast. U nekim pučkim pjesmama Divica Marija je vezla vezak u bašči pod žutom narančom. Dolazio joj je svećenik koji joj je našao pobožna zaručnika Josipa (Jozipa) te se vinčaše dva ljiljana bila, čista, lipša, draža od anđela.
Marija zaštitnica, majka dobra i nježna, ružica znamenita spominje se u molitvama kao ona kojoj se utječe za oslobođenje od svakoga grijeha i zla, moli za oproštenje i zagovor kod njenoga Sina.
Zdravo majko, svega svita
dobra, nježna poput cvita,
Djevo slatka i ozbiljna,
u tebi je ljubav svima.
Jedina si izabrana
da Isusu budeš mama,
svaka milost u tebi je.
Drž’ me, majko, sebi bliže.
Budi čuvar srca moga
da se uvijek bojim Boga,
da zdrav budem u životu,
da ne pa’nem u sramotu,
da gri’h svaki izbjegavam,
da se Bogu približavam.
***
O, prislavna Božja mati,
dostojna si milost dati
da ja ljubim Sinka tvoga,
svoga Boga pridobroga,
zatim tebe koja jesi
za Njim prva na Nebesim.
On je vrilo od milosti,
ti si ruka od slatkosti,
Njemu ‘vala, Njemu dika,
tebi slava privelika.
ti me, Gospe, obeseli,
moja duša tebi cvili
da se ukaže Isus mili.
Isus mili, rumen gora,
rumen gora, sjajna zora.
Sjajna zora, sjajno blago,
da si Isuse sunce drago.
Moja duša nije živa
ako s Tobom ne uživa,
živovati, umirati
i na vike vikovati
Amen.
Marija je zaštita od pogibelji, zagovornica te odvjetnica koju je kao takvu i puk častio i ogrnuo se pod plašt njezine zaštite u vremenu opasnosti i traženja pomoći.
