Početna stranica » Prenapučenost bez djece?

Prenapučenost bez djece?

3 min

Raspad, mrvljenje i nestanak obitelji jedan su od znakova našega vremena. U skandinavskim zemljama polovica djece živi na smjenu kod roditelja jer su rastavljeni; u Hrvatskoj postoje gradovi s više razvoda nego vjenčanja; u mojoj župi na kraju svake godine ima mnogo više umrlih nego krštenih.

Sjećam se da sam 70-ih, dok sam još išao u osnovnu školu, pročitao u jednom časopisu apokaliptičnu najavu prenapučenosti u 21. stoljeću, ilustriranu crtežom zemaljske kugle posve prekrivene ljudima. I kao da to nije bilo dovoljno, još su ti ljudi letjeli u zrak u pravom ljudskom gejziru, nalik protuberancama na Suncu. To se zvalo ‘demografska eksplozija’.

Žao mi je da autor toga članka nije sada ovdje da ga pitam kako je došao to tog zaključka jer mi svjedočimo demografskoj imploziji. Ona nije rezervirana samo za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, njom su zahvaćene sve nama bliske i slične zemlje, od Njemačke, Austrije i Italije, preko Češke, Poljske i Mađarske, do Srbije, Rumunjske i Bugarske. Nema veze jesu li ljudi bogati ili siromašni, katolici ili pravoslavni, u Europskoj uniji ili izvan nje – djece jednostavno nitko više nema. Već su u Hrvatskoj opustjele i čitave županije, toliko da nema tko raditi ni na ono nekoliko preostalih radnih mjesta.

Iluzija napretka

Dobro se sjećam tih 70-ih. Bile su to godine optimizma, prvih automobila, ljetovanja, zračnih madraca i prenosivih televizora. Festivali, kinematografi, besplatno školovanje i liječenje, mirovine u iznosu od 80 % najviše plaće, sunčane naočale, izleti, skijanja, toplice, roštilji, gliseri i odjeća iz Trsta, a na radiju sport i glazba.

Imalo se jedno dijete, možda dvoje ako je prvo bila curica. Činilo se da ima svega, a sigurno nije nitko pomislio da bi moglo nestati ljudi.

A to je bilo zato što se ovdje čovjek uopće nikad nije cijenio. I zato nam je povijest puna grobova, zatvora i egzodusa.

A jedno, dvoje ili nijedno dijete rođeno 60-ih imalo je jedno dvoje ili nijedno dijete 90-ih i tako je došlo do najokrutnije povijesne ironije: upravo one godine kad se Hrvatska izborila za neovisnost i računala na slobodnu i uspješnu budućnost – eto, baš te iste godine broj umrlih nadmašio je prvi put broj rođenih, zacrtavajući neumitan tok izumiranja naroda.

U Hrvatskoj postoji, recimo, Zakon o obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, ali ne postoji definicija obitelji. Prošlogodišnji pokušaj da se obitelj barem definira – kad joj se već ne može pomoći – bio je propao zajedno s novim Obiteljskim zakonom. Nedavno je Hrvatsko novinarsko društvo čak i dodijelilo nagradu za tekst koji je sudjelovao u rušenju toga zakona. Tekst počinje ovom rečenicom: „Muž i žena u braku ili izvanbračnoj zajednici koji nemaju djecu više neće biti obitelj.”

Više? Pa nisu nikada niti bili.

Što je zapravo obitelj

Meni je stvarno neugodno govoriti stvari koje se uče u osnovnoj školi, ali obitelj nastaje iz veze predaka i potomaka. Obitelj se ne sastoji samo od živih nego i od mrtvih – njih se sjećamo, a tako će se i nas sjećati naši potomci.

Tvrdnja da su muškarac i žena obitelj jednostavno je glupa – jer oni već pripadaju svojim obiteljima, svatko svojoj.

(…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]