U Crkvi je, uslijed ljudske slabosti i utjecaja Zloga, nažalost uvijek bilo, većih ili manjih ali uvijek bolnih, raskola. Povod su uglavnom bili vjerski ili moralni razlozi, a sada smo prvi put u situaciji da do toga može doći zbog zdravstvenih razloga. I to je zoran pokazatelj sekularizacije jer se tjelesno zdravlje izjednačuje pa čak i stavlja iznad duhovnoga zdravlja. Naime, oko bolesti COVID-19 izrodila se među vjernicima duboka podjela koja je zasjenila sve druge. Dijelimo se oko „mjera” koje se umnažaju, oko COVID potvrda a posebno oko cjepiva. To bi po sebi ostalo u granicama legitimnoga razilaženja i pluralizma poželjnih za iznalaženje najboljega rješenja. No problem nastaje kada se, po sebi kontroverzne, civilne „preporuke” proglašavaju obvezujućima unutar Crkve uzdižući ih tako na razinu kanonskoga zakona, pa čak i iznad njega. Tada se ozakonjuje netolerancija, diskriminacija i nepravda te stvaraju pretpostavke koje mogu prerasti u raskol.
Ucjene savjesti
U nama susjednim državama (Italiji, Sloveniji, Austriji i Srbiji) već su na snazi „mjere” koje ograničavaju, ugrožavaju i ukidaju vjerske slobode. Istočni ili zrenjaninski scenarij je oduzimanje po kratkom postupku smještaja, posla i prihoda svećenicima koji nemaju COVID potvrdu. Drugi zapadni scenarij je onemogućavanje vjernicima da ulaze u crkvu i dobivaju sakramente ako nemaju istu potvrdu što se svodi na vjersku segregaciju. U oba slučaja, na različite načine, provodi se isti cilj: prisiljavanje na cijepljenje. Resi ih i isti stav krute nemilosrdnosti, bez ikakve mogućnosti odgode ili utoka, koji se ne koristi ni kod najvećih hereza ili moralnih zastranjenja, poput pedofilije, koja danas nemilice razaraju Crkvu.
U isto vrijeme političare koji podržavaju i uvode bezbožne i protunaravne zakone u ime milosrđa pripušta se pričesti, kao u slučaju američkoga predsjednika Bidena. Iza ovakvoga proturječnog postupanja nije teško prepoznati kao zajednički nazivnik licemjerje odnosno podilaženje vlastima. Kardinal G. Müller stoga je nedavno upozorio: „Kristovi sluge u apostolskoj službi ne smiju se nuditi kao dvorjani vladarima ovoga svijeta i odigrati ulogu njihovih propagandista. Prema našoj katoličkoj vjeri, papa je, osim što je prvi svjedok nadnaravne Božje objave u Isusu Kristu, također i vrhovni čuvar prirodnoga moralnog zakona. Crkveno učiteljstvo stoga ima pravo i obvezu ukazati na granice vremenite moći, koja završava na… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete OVDJE ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
