Početna stranica » Fra Petar Perica Vidić: Most između neba i zemlje

Fra Petar Perica Vidić: Most između neba i zemlje

302 pregleda

Jedna lijepa izreka kaže da je „umjetnost most između neba i zemlje” i to je ono što i sam mislim o umjetnosti. Ona je uvijek nešto lijepo, plemenito i uzvišeno. Ne moraju nužno svi biti umjetnici, ali svi bi trebali imati osjećaja za umjetnost i za lijepo

Fra Perica Vidić rođen je u Sarajevu na Bistriku 1938. godine. Klasičnu gimnaziju završio je u Visokom, a studij filozofije i teologije u Sarajevu. Od 1962. godine radi u ateljeu akademskoga slikara Gabrijela Jurkića, a od 1965. do 1966. u ateljeu akademskoga slikara Stane Kregara u Ljubljani. Godine 1966. odlazi u Beč i pohađa Akademiju likovnih umjetnosti gdje studira grafiku u klasi profesora Maxa Melchara. Od 1970. godine predavao je likovnu umjetnost, a kasnije povijest umjetnosti na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Od 1995. godine član je Akademije nauka i umjetnosti BiH. Do sada je imao preko 110 samostalnih izložbi u BiH i inozemstvu. Dobitnik je značajnih nagrada i priznanja među kojima je i Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva 2006. god. Gvardijan je Franjevačkoga samostana sv. Ante na Bistriku. Papa Benedikt XVI. mu je 2011. godine dodijelio odlikovanje Križ za Crkvu i Papu. Prvi je svećenik koji je postao članom Akademije nauka i umjetnosti BiH, dvadeset godina je bio predsjednik Matice hrvatske u Sarajevu, čiji je i osnivač. Fra Perica je jedan od osnivača Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost te je dugo vremena bio i dopredsjednik toga društva. Matica i društvo proglasili su ga svojim počasnim članom.

Budući da ste redovnik i svećenik, kada ste počeli slikati i odakle ljubav prema slikarstvu?

Slikanje sam zavolio još u osnovnoj školi. Dobro se sjećam kako nam je jednom učiteljica dala zadatak da naslikamo neki motiv iz prirode. Kad sam joj donio svoj rad, učiteljica nije povjerovala da je to moj rad pa je tražila da to isto ponovno nacrtam na ploči. Kad je vidjela da sam to zaista ja naslikao, bilo joj je žao što me je za uho potegla. A kasnije sam u Klasičnoj gimnaziji u Visokom uređivao i radio naslovnicu za naše đačke novine.

Zahvalan sam Bogu što mi je podario ovaj talent koji sam nastavio razvijati i tijekom teološko-filozofskoga studija u Sarajevu. Nakon toga moja me je Franjevačka zajednica poslala u Ljubljanu kod poznatog akademskog slikara Stane Kregara, gdje sam punih 15 mjeseci od jutra do mraka slikao i radio. Nakon toga upisao sam Akademiju likovne umjetnosti u Beču. Kad je u pitanju umjetnost, Bog je ljudima podario različite talente. Ja, primjerice, volim glazbenu umjetnost, ali za nju nemam dara. Bog mi je dao ovaj dar kojim mogu stvarati i slikati i za koji vjerujem da sam ga svojim predanim radom umnožio. Dosad sam imao preko 110 samostalnih izložbi diljem Europe. Autor sam vitraja u nekoliko crkava. Evo do dana današnjega ne želim da mi dan prođe bez ijednoga poteza kistom. Iako imam sve više problema s vidom, i dalje nastavljam stvarati. Uzdam se u Boga i nastojim činiti dobro ljudima. Nije dovoljno samo o tome govoriti. Mi to moramo i svojim djelima dokazati.

Talenti u službi ljubavi

Prvi ste svećenik franjevac koji je postao član Akademije nauka i umjetnosti BiH. Što Vam znači ovo priznanje?

Kao i kod svakoga priznanja, čovjek osjeti posebno raspoloženje u duši. Također sam se pitao jesam li doista dostojan kao prvi redovnik i svećenik postati članom Akademije nauka i umjetnosti BiH? Međutim, veoma sam radostan i zadovoljan što je moj… (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete OVDJE ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]