Početna stranica » Pred očima punim milosrđa

Pred očima punim milosrđa

6 min

Neka nam ovaj Božić pokaže put koji trebamo slijediti i otvori nam srca za druge. Neka nam da snage da prestanemo razmišljati o tome kako nas drugi vide „umjesto da gledamo Boga i dopustimo mu da nas on gleda...”

Svjedoci smo vremena koje je obilježeno događanjima i zahtjevima koji itekako utječu na čovjeka i njegovu obitelj. Riječi: stres, pritisak, stalna raspoloživost nadređenima, sveprisutnost na mreži, pozivi u svako doba, mailovi, zahtjevi, pohlepa, cinizam, strah… stalno su tu i guše nas a da toga često nismo ni svjesni. Pristajemo olako na zahtjeve ili im se priklanjamo misleći da ćemo tako izbjeći neugodnosti i da ćemo moći nastaviti sa svojim životom neometano. Međutim, pristanak samo produbljuje ponor u koji upadamo gubeći svoje ja i sliku stvarnosti koju smo htjeli živjeti, ali ne uspijevamo. „Suprotno od globalnih klimatskih promjena, naše unutarnje klimatske krize srećom nisu nešto gdje smo bespomoćni. Mi iznutra možemo svoju klimu i podesiti na način da bude bolja, kreativnija, ljudskija, djelotvornija. No to ovisi o tome jesmo li se naučili usidriti u samima sebi”, ističe danski pedagog Jasper Juul u knjizi Empatija:Kako zajedništvo osnažuje djecu.

Obrazovanje srca

Kako su zajedničke vrijednosti nestale u moru drugih zbivanja i utjecaja, više i ne služe kao sigurno polazište u snalaženju pojedinca. „Obiteljski život, odgoj i pedagogija, koji su nekada bili potkovani čvrstim moralnim načelima tijekom vremena su, u pokušaju da se definira konkretan i praktičan temelj, sve više pretjerano podizani na znanstvenu razinu”, ističe Juul te pojašnjava da odgovornost svake pojedine osobe za sebe i za druge dobiva veće dimenzije, čime se opet vraćamo na vrijednosti koje su društvu prijeko potrebne jer „ne postoje ugovori kojima bi se definirao moral, kao ni zajednički konsenzus glede vrijednosti…” Uslijed takvih događanja, roditelji su prepušteni sami sebi i moraju iznalaziti vlastite načine kako odgajati dijete. Pored škole i drugih institucija i stručnjaka u njima zaposlenih, na kraju je jedino roditelj onaj o kome ovisi kakve će vrijednosti dijete usvojiti. Iako je ekonomski razvoj vezan za zajednicu u određenim društvima, u privatnoj sferi ljudskih događanja događa se otuđenost i nepovezanost s drugima, nestaje suodnos i međusobno poštivanje. Juul ističe da je „za mnoge zajednica još samo poput apstraktne, filozofske veličine”. Stoga se i događa kriza identiteta i nesnalaženje u određenim situacijama, jer svatko može raditi što želi, neograničen moralnim ili gospodarskim ograničenjima. Nije čudno da prigovarajući djeci, odrasli zaborave na sebe i svoj utjecaj na njih. Pod navalom stranih i čovjeku nejasnih utjecaja, postajemo svjedoci nezrelih postupaka upravo onih koji bi drugima trebali prenositi kvalitetu življenja i vrijednosti koje ne zastarijevaju. „…Zaboravljaju da su odrasli ti koji se podvrgavaju plastičnim operacijama, koriste se djecom kao lutkama kojima privlače pozornost i tretiraju ih kao statusne simbole, odvajaju seks od ljubavi i za vrijeme šetnje s djecom neprestano vise na telefonima”, upozorava Juul. Upravo zato je potrebno da pojedinac nađe ravnotežu kako bi bio koristan i sebi i drugima. Lako je potpasti pod utjecaje ‘roditelja društva’, kako Juul naziva političare koji se ponašaju neodgovorno i sebično u odnosu na populaciju koju zastupaju. Jer, oni ne dolaze na određene funkcije zbog vlastitih ili političkih doprinosa, nego na račun spremnosti da sudjeluju u tom ‘cirkusu’ kreiranom od strane moćnika i podržanom od medija. Suprotno od ranijih praksi, mediji prenose pojave koje ranije ne bi bile smatrane viješću korisnom za prenijeti jer se vodilo računa o njihovu utjecaju na javno mnijenje. Sada su u prvom planu ovisnici o različitim opijatima, medijske zvijezde koje se hvale brojem posjeta klinikama za odvikavanje ili brojem neuspjelih ljubavnih veza.

Gledajući krizu novinarstva i čudeći se što je postalo vijest prateći poluinformacije koje se bombastično serviraju, jako je teško i odraslima snaći se u svemu tome a kamoli nastojati zaštititi djecu i pokušati im usaditi oprez glede ovakvih pojava i utjecaja. Ipak, nije nemoguće. Pouzdane uzore djeca mogu naći unutar svojih obitelji i uže ili šire zajednice, među ljudima koji pokazuju da im je stalo do novih naraštaja, do boljitka društva i temeljnih vrijednosti koje čovjeka čine čovjekom. Uvijek postoje pojedinci koji se ističu, koji ne dopuštaju da ih ponese histerija neprovjerenih informacija. Pojedinci koji su spremni stati, sačekati, promisliti, usporediti i tražiti odgovore. Ovakvi često ne podliježu nametnutim klišejima i nisu omiljeni kod onih koji žive od tuđe nevolje, vlastitoga nadimanja i lažne veličine. Upravo je vrijeme Božića prilika da ljubavlju prema bližnjemu, pokažemo obzirnost, prijateljstvo, ljubaznost, poštivanje života. Sve se to može nazvati ‘obrazovanje srca’, kako Juul ističe. Postoje ljudi koji nastoje očuvati Božić u dječjim srcima što duže, koji im svojim poslanjem, primjerom i toplim pristupom otkrivaju drugu stranu ljudskosti, onu koju je maleno Dijete otkrilo mudracima kad su mu se došli pokloniti, prateći zvijezdu koju su svi mogli vidjeti, ali su je samo rijetki stali slijediti u toj noći punoj mistike i pomiješanih osjećaja. U vremenu kad čovjek ništa ne želi prepustiti slučaju, kad želi sve kontrolirati, duh Božića iznenadi i, kao toliko puta prije, podsjeti na dobrotu, nježnost, krhkost malenoga bića. Srce koje kuca za nas i koje nas poziva postaje vatra koja sve zahvaća.

Odgoj srca

Švicarski pedagog Pestalozzi isticao je važnost odgoja ruke, glave i srca pri čemu je odgoj srca imao ključnu ulogu u njegovu bavljenju napuštenom i prezrenom djecom, od svih zaboravljenom. Obrazovati i odgajati srcem zahtjevno je a opet neizmjerno važno jer oblikuje čovjeka iznutra. Ovoje tako primjetno kod male djece koja govore iskreno, zbunjujući odrasle, ali ih i podsjećajući na njihovo poslanje u ovom svijetu. Dobrota ljudskosti „nije motivirana moralnim načelima ni strahom od kazne i osporavanja, već dolazi iz srca. Sve upućuje na to da su djeca rođena sa sposobnošću da puste srce da govori kao i s duboko ukorijenjenim, ljudskim potencijalom, pri čemu je naglasak na potencijalu”, podsjeća Juul. Koliko će dijete uspjeti razviti ovaj potencijal uveliko ovisi o sredini u kojoj odrasta, odnosima unutar obitelji, odgojno-obrazovnim ustanovama te samom društvu. Provedena istraživanja pokazuju da su mnoga djeca koja su uspjela izgraditi ovu sposobnost bila u stanju podnijeti izazove koje im je život nanio, kao npr. gubitak roditelja, teška bolest ili odrastanje uz ovisnike ili osobe s teškoćama. Susreti tijekom života pridonose obrazovanju srca. To je takozvano stanje zanesenosti koje omogućava razvoj pozitivnih osobina i mogućnost zaštite od negativnosti. Roditelji također pridonose ovoj pojavnosti svojom brižnošću, empatijom, otvorenošću i povjerenjem ali i dubokom vjerom. Međusobnom ljubaznošću odrasli mogu puno toga ostvariti a time i konkretnim primjerom pokazati djetetu put koji treba slijediti. Bez nepotrebnih ustupaka i podilaženja djetetu, a zapravo podilaženju svojim neostvarenim željama, odrasli trebaju primjerom pokazivati i djelovati na način koji će jačati dijete i upućivati ga da samo, u skladu sa svojim mogućnostima i uzrastom, krči putove svoga razvoja. Nježna ruka iskustva vodit će ga i usmjeravati ali mu i dopuštati da griješi, muči se, ustaje i opet nastavlja. Činiti za dijete ono što ono može samo, velika je nepravda odrasloga prema djetetu i nije pokazatelj ljubavi nego nepovjerenja. Sumnja u mogućnosti vlastitoga djeteta često vodi na stranputice i pogrešne reakcije što se kasnije teško ispravlja. Da bi se u ovome uspjelo, odrasli moraju poraditi na sebi i mijenjati naučene obrasce ponašanja koji ih nisu doveli u ‘ravnodostojan’ odnos s drugima. Ukoliko je odrasli izgubio ‘kontakt’ sa samim sobom, teško će drugome biti putokaz.

Neka nam ovaj Božić pokaže put koji trebamo slijediti i otvori nam srca za druge. Neka nam da snage da prestanemo razmišljati o tome kako nas drugi vide „umjesto da gledamo Boga i dopustimo mu da nas on gleda…”, poručuje Jacques Philippe. Kao što je pogledao grešnoga carinika, neka i nas pomiluje očima punim milosrđa, neka nas oslobodi za novi život. „Dopustimo Isusu da nas gleda, pustimo da njegov pogled prolazi našim ulicama, neka nam njegov pogled donese radost i nadu”, poručuje papa Franjo.