Izvršavajući svakodnevne obveze, u određenim trenucima dođemo do zasićenja. Učini nam se toliko besmisleno svaki dan ići na isti posao, susretati iste ljude, vraćati se u vlastite domove, suočavati se s uobičajenim obiteljskim teškoćama. Ovo nije neuobičajena pojava, ali je svakako poziv za učiniti nešto. Često zaboravljamo da su svi oni sveci koji su nam životni uzori zapravo živjeli sveto u svojoj svakodnevici koja često nije, baš poput naše, izgledala posebno. Upravo monotonija koja se javlja u našim životima prilika je da se trgnemo i pokušamo ponovno otkriti čari onoga što smo izabrali živjeti, ili je prilika za uočiti da nešto trebamo mijenjati.
Mario Žuvela vjeroučitelj je koji ne ostavlja puno prostora monotoniji u svome životu. Urednik je nekoliko portala, glazbenik, pisac, izumitelj društvenih igara vjerske tematike, a najvažnije – suprug i otac šestero djece. Nakon završenoga teološkog studija počeo je raditi u dvije osnovne škole u Kaštelima, vodi dječji i mješoviti zbor u dvije župe te jedan vokalno-instrumentalni sastav mladih. S vremenom je počeo pisati različite tekstove te je pokrenuo četiri internetska portala: www.duhovnost.net, www.savjetnikuspjeha.com, www.prijatelj.org i www.valuesterapija.com. Autor je mnogih knjiga, a inspiraciju pronalazi u svakodnevnom životu, u običnim i malim stvarima, u prirodi, u odnosu s ljudima, posebno u obitelji i susretu s prijateljima. Nečiji osmijeh, lijepa riječ, stisak ruke i zagrljaj za Marija su veliki pokretač inspiracije jer takve stvari imaju moć ispuniti dušu i dati razloga da svaki novi dan učini drukčijim i napiše nešto novo. Posebno inspiraciju pronalazi u molitvi, onim trenucima kada je sam pred Bogom.
Svakodnevni izazov svakako postaje znati komu i čemu reći „ne”, a čemu dati prednost, budući da aktivnosti ima puno, a obitelj ipak treba biti na prvom mjestu. U svemu mu najviše podrške pruža supruga. Iako je u braku puno uspona i padova, lijepih i teških razdoblja, svoj zajednički put gledaju kao put prema onoj konačnoj stvarnosti – zajedništvu s Bogom. Složit ćemo se da je u ovom vremenu teže djeci prenijeti kršćanske vrijednosti koje su često u suprotnosti s mentalitetom današnjega svijeta, no Mario i njegova supruga ipak ne odustaju. Vjera i živi odnos s Bogom temelj su na kojemu grade svoju obiteljsku zajednicu. Žele učiniti da njihova vjera bude onaj most koji će ih ponovno spajati jedne s drugima i sve zajedno s Bogom.
Promatrajući život Marija i njegove obitelji, možda ćemo prvo pomisliti kako je lijepo i kako je lako kada se hoda s Bogom. Međutim, samo oni znaju koliko je borbe bilo potrebno i na koliko iskušenja nailaze i danas. Život s Bogom put je u nepoznato, prepuštanje u ruke koje ne vidimo i hodanje putem kojemu staze ne poznajemo. Možda je lako reći da život trebamo staviti u Božje ruke, ali je svakako puno teže to i činiti, svaki dan, uvijek ispočetka. Nije problem ni pogriješiti, važno je samo znati vratiti se.
Ne zaboravimo kako se Bog nalazi upravo u našoj svakodnevici, u ljudima koje viđamo svaki dan i u dnevnoj rutini koja nam često zna biti naporna. Tu nas čeka da nam pokaže kako s Njim možemo činiti velike stvari. Treba nas upravo među tim ljudima, s našim talentima i sposobnostima, s našom jedinstvenošću.
