Poštovani gosti, dame i gospodo!
Sve vas od srca pozdravljam u ime Franjevačke provincije Bosne Srebrene, dragi prijatelji, koji ste se okupili danas na ovom prijemu, kako biste našoj franjevačkoj zajednici čestitali svetkovinu sv. Franje Asiškoga, utemeljitelja Franjevačkoga reda.
Pozdravljam sve predstavnike državnih, federalnih, županijskih i općinskih vlasti na svim razinama, vaše ekscelencije, članove diplomatskih predstavništava, sve predstavnike vojnih i policijskih struktura, sve svećenike, časne sestre, bogoslove, sve naše prijatelje i suradnike – jednom riječju: sve vas koji ste žrtvovali svoje dragocjeno vrijeme i došli da nas počastite i obradujete svojom nazočnošću. Dobro došli!
Karizma sv. Franje Asiškog, utemeljitelja franjevačkoga reda, njegova ideja i njegov duh, kojima se nadahnjuju ne samo franjevci i franjevke, nego i mnogi drugi dobri ljudi diljem svijeta, iz svih naroda i religija, jako je korisna i nužno potrebna i bh. društvu, koje je prepuno socijalnih, kulturnih, vjerskih i političkih razlika, a ono ipak mora biti jedno društvo i jedna država, povezana mnoštvom zajedničkih interesa. Sedamstoljetna povijest franjevaca Bosne Srebrene bila je trajan izazov; trebalo je imati i mudrosti i umijeća da se iščitaju znakovi vremena u duhu evanđeoskoga poslanja i dadnu adekvatni odgovori. Povijest se nastavlja. I danas su franjevci pred brojnim izazovima s obzirom na nedaće ratnih zbivanja što su se dogodila u nečuvenim razmjerima na ovim prostorima. Iz tih razloga atmosfera u našem društvu još je itekako nelagodna. Prestalo je zlo rata u onoj najgoroj varijanti, ali se osjećaju njegove posljedice u međunacionalnim napetostima, korupciji, sumnjivom bogaćenju uskog sloja ljudi, pljački naroda i njegovu siromašenju, invalidnom funkcioniranju pravosuđa i državnoga sustava.
Zgradu u kojoj se nalazimo izgradili su franjevci kao Teološki fakultet za izobrazbu franjevaca–svećenika, a 1947. nepravedno je i nasilno oduzeta. A 1993. je u tijeku ratnih djelovanja bila je devastirana i dobrim dijelom izgorjela i urušena. Na molbu Franjevačke provincije Bosne Srebrene, Vlada Bosne i Hercegovine na 31. sjednici održanoj 30. listopada 1996. godine donijela je zaključak da se objekti bivša Teologije na Grbavici – Sarajevo i konvikta (gimnazijska zgrada i zemljište u Visokom) daju na korištenje Provincijalatu Bosne Srebrene i da se istovremeno pokrene postupak vraćanja ove imovine Franjevačkom provincijalatu kao bivšem vlasniku. Od tada pa do danas mi smo korisnici, ali ne i upravitelji, ove naše kuće i dvorišta, prema važećem ugovoru između Općine Novo Sarajevo i Franjevačkog provincijalata Bosne Srebrene, sklopljenog 18. listopada 2006. godine na neodređeno vrijeme do donošenja Zakona o restituciji.
Hvala Bogu i dobrim ljudima, uspjeli smo do danas obnoviti preko 80 % zgrade, za koju imamo i urbanističku, i građevinsku i uporabnu dozvolu. U zgradi su smješteni studentski dom, pučka kuhinja, Svjetlo riječi, znači, radi se o prostoru koji je namijenjen općem društvenom dobru, te humanitarnim djelatnostima. Ostalo nam je još obnoviti preostali dio naše zgrade. Međutim, iznenadio nas je i zatekao negativan odgovor općinskih vlasti. Ne dopuštaju nam obnoviti preostali dio zgrade, pravdajući to zakonom koji govori da ova naša zgrada i dvorište zapravo nisu naše, nego Općine Novo Sarajevo, a znamo da se tek od 2003. godine Općina Novo Sarajevo vodi kao vlasnik. Hoćemo li ponovno doživjeti izgon iz naše kuće i iz naše zemlje?
Ne znam jeli potrebno spominjati da naša zajednica, Franjevačka provincija Bosna Srebrena, po svemu zaslužuje pravnu i moralnu sigurnost povratka spomenute imovine kao najstarija živuća institucija kojom se čak dokazuje i državnost BiH. Zbog toga nas još više iznenađuje da nam se i danas nanosi nepravda. Kada smo mislili da su vremena progona vjerskih zajednica davno iza nas, ponovno nam se pokušava oduzeti naša imovina, ali na jedan krajnje licemjeran i perfidan način. A tome pogoduje inertnost i neefikasnost zakonodavne vlasti koja ne donosi validne zakone i ne rješava pitanja povratka imovine vjerskim zajednicama.
Na ovakvo stanje gledamo kao na slučaj, a nikako kao stav, da moja zajednica, Franjevačka provincija Bosna Srebrena, nema više što tražiti u Sarajevu i BiH. Možda su i ovo ona ‘olovna’ vremena (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.
