Salvo D’Acquisto je bio talijanski policajac koji je svoj život dao za one za koje je dao prisegu da će ih štititi. Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, Salvo je bio pripadnik talijanskih policijskih snaga i zamjenik zapovjednika lokalne policijske postaje Torrimpietra koja se nalazi izvan Rima. U rujnu 1943. godine njemački vojnici su pregledavali kutije municije u obližnjoj vojnoj bazi.
Jedna je kutija eksplodirala, a dva njemačka vojnika su poginula dok su njemački dužnosnici zaključili kako eksplozija nije bila nesretan slučaj, te su uhitili 22 osobe. Kao lokalni policijski dužnosnik, D’Acquisto je obavio istragu o eksploziji i ispitao sve uhićene osobe. Nakon saslušanja pokušao je Nijemcima objasniti kako je eksplozija uistinu bila nesretan slučaj i da nitko u tom području nije odgovoran.
No, nacisti nisu željeli odustati od svoga mišljenja odlučni u namjeri da se osvete. Zatvorenici su iskopali masovnu grobnicu i najavili pogubljenje uhićenima. Kada je Salvo D’Acquisto to čuo, rekao je nacistima da je on sam pripremio aktivaciju eksplozije. Svi civili su pušteni, a D’Acquisto je upucan. Imao je tek 22 godine.
Talijanski vojni ordinarijat otvorio je postupak za njegovu kanonizaciju 1983. godine čiji je postulator bio mons. Gabriele Teti od 2014. do 2018. godine. Mons. Teti u detalje je znao priču o Salvu. On je rekao kako je D’Acquisto svoje članstvo u karabinjerima smatrao službom za svoje sunarodnjake istaknuvši kako je otišao toliko daleko da je svoj život žrtvovao za sunarodnjake. Bivši postulator mons. Teti je prije smrti izjavio kako je upoznao i Salvova prijatelja s kojim je pohađao trening karabinjera i koji mu je pripovjedio kako je jednom prilikom velika skupina karabinjera otišla u podzemlje da bi se borila protiv Nijemaca u Rimu. D’Acquisto je bio pozvan da se povuče i pridruži otporu. Međutim, on je odgovorio kako mu je dužnost čuvati red i sigurnost, te da njegova zadaća nije otići.
Sveti papa Ivan Pavao II. se 2001. godine obratio talijanskim nacionalnim policajcima rekavši im kako povijest talijanskih karabinjera pokazuje da se visine svetosti mogu postići vjernim i velikodušnim izvršavanjem dužnosti određene države: „Ovdje mislim na Vašeg kolegu, narednika Salva D’Acquista koji je iskazao izrazitu vojnu hrabrost i čiji je postupak beatifikacije u tijeku.”
„Žrtvu D’Acquista treba promatrati u kontekstu cijeloga njegova života”, rekao je mons. Teti, te nastavio: „Sigurno je odrastao u vrlo pobožnoj obitelji. Od djetinjstva postoje male životne epizode zbog kojih možemo razumjeti Salvovu prirodu. Kao dijete, vraćajući se iz škole, darovao je svoje cipele djetetu koje je bosonogo susretao svaki dan. Sljedeći je put požurio spasiti drugo dijete koje je mogao pregaziti vlak.”
Svojom žrtvom je Salvo D’Acquisto darovao vlastiti život, kauza za njegovu beatifikaciju i dalje traje, a nikako ne čudi činjenica da je naklonost među pukom stekao ne samo u Italiji, nego i diljem svijeta.