Promišljanje o Božjem pogledu na drugoga i drukčijega zaključujemo Markovim izvješćem o Isusovu susretu sa slijepcem Bartimejem. Riječ je o posljednjem ozdravljenju koje Isus čini u Markovu evanđelju. O njegovoj važnosti svjedoči i literarni kontekst u kojemu ga Marko smješta. Na putu u Jeruzalem gdje će u muci, smrti i uskrsnuću ispuniti Očev spasenjski naum ljubavi, Isus poučava svoje učenike. No u trostrukom navještaju svoje muke i smrti Isus se suočava s nerazumijevanjem učenika i s njihovim odbijanjem nasljedovanja Mesije raspetoga. Tako na prvi navještaj muke i smrti: „I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane” (Mk 8,31) Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. Isus se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: „Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko.” (Mk 8,33). Nakon drugoga navještaja: „Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati” (Mk 9,31) evanđelist je zapisao: „No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.” Na treći navještaj: „Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati” (Mk 10,33-34), Zebedejevi sinovi Jakov i Ivan, izravno ga mole: „Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi s lijeva.” (Mk 10,37). Na tom putu Isusa mesije raspetoga, koji je ujedno i put nasljedovanja njegovih učenika, Isus će susresti slijepca Bartimeja. Čitatelj se pita tko je na putu Raspetoga istinski slijepac: Bartimej ili učenici?
Na putu susreta
Na putu u Jeruzalem Isus dolazi do Jerihona. Koliko se u njemu zadržao i što je činio ne znamo. Marko, neobično, odmah pripovijeda o njegovu izlasku. Na putu ispunjenja povjerena mu spasenjskoga poslanja Isusa slijede učenici i silno mnoštvo. No autorov pogled zaustavlja se na slijepoga prosjaka Bartimeja, sina Timejeva koji je sjedio kraj puta (usp. Mk 10,46). U ono vrijeme slijepci su bili na margini društva, isključeni iz društvenoga i vjerskoga života. Zbog teške bolesti koja se smatrala posljedicom osobnih grijeha ili grijeha roditelja, smatrani su odbačenima i od Boga. Da bi preživjeli bili su primorani prositi, te ih je bilo uobičajeno susresti uz put. Upotreba glagola „sjediti” u imperfektu koju nalazimo u izvornom tekstu na grčkom jeziku upućuje na njegovo svakodnevno sjedenje kraj puta. Međutim, put ovdje ima i snažno simbolično značenje. Riječ je o putu ispunjenja spasenjskoga poslanja Isusa mesije, o putu njegove poslušnosti Očevoj volji i o putu poziva nasljedovanja njegovih učenika. Put pored kojega je sjedio nadajući se daru kojega dobronamjernog prolaznika, put je susreta koji će mu u potpunosti promijeniti život.
Ustrajan vapaj i nepokolebljiva vjera
Bartimej je slijep, ali nije gluh. „Kada je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: ʻSine Davidov, Isuse, smiluj mi se!ʼ” (Mk 10,47). To je prvi i jedini put u Markovu evanđelju da se netko obraća Isusu nazivajući ga Sinom Davidovim i to čak dva puta. Iznenađujuća je i činjenica da to čini slijepac. Riječ je o vrlo važnom nazivu u židovskoj tradiciji koji se već u I. st. pr. Kr. upotrebljavao kao mesijanski naziv. Naziv „Sin Davidov” izražavao je iščekivanje mesije osloboditelja kao ispunjenje obećanja iz 2 Sam 7,12-16: „I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. On će sagraditi dom imenu mojem, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin: ako učini što zlo, kaznit ću ga ljudskom šibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski. Ali svoje naklonosti neću odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od Šaula koga sam uklonio ispred tebe. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.” Slijepi Bartimej prepoznaje, dakle, Isusa kao Sina Davidova, mesiju osloboditelja. O tome svjedoči i zaziv „smiluj mi se” koji često susrećemo u Psalmima u kontekstu duhovne i tjelesne potrebe u kojoj se pojedinac ili zajednica obraća Bogu za pomoć. Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: „Sine Davidov, smiluj mi se!” (Mk 10,48). Marko ne precizira tko su „mnogi” koji ga ušutkivahu. No jedno je sigurno: u svojoj vjeri u Isusa mesiju i u svom povjerenju u njegovo spasenjsko djelovanje Bartimej je neustrašiv i nepokolebljiv. Zapanjujuća je suprotnost između vjere slijepca Bartimeja i duhovne sljepoće vidjelaca. Isus se zaustavi i reče: „Pozovite ga!” (Mk 10,49). Ne znamo tko su posrednici Isusova i Bartimejeva susreta, ali je zanimljivo uočiti riječi podrške i ohrabrenja kojim se obraćaju slijepcu: „Ustani! Zove te!” (Mk 10,49). Na Isusov poziv Bartimej reagira poput vidioca: baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe k Isusu (Mk 10,50). Iako će neki u njoj vidjeti simbolično značenje Bartimejeva odbacivanja vlastite prošlosti, naglasak je iznova na snazi njegove vjere. Na Isusovo pitanje: „Što hoćeš da ti učinim?” slijepac odgovara: „Učitelju moj, da progledam.” (Mk 10,51).
Nasljedovanje Raspetoga
Na Bartimejevu molbu: „Učitelju moj, da progledam” Isus ne odgovara gestom ozdravljenja, nego imperativom „idi” i konstatiranjem o spasenjskoj snazi njegove vjere: „vjera te tvoja spasila!” (Mk 10,52). Marko ne pripovijeda o reakciji mnoštva i učenika koji su svjedočili Bartimejevu čudesnom ozdravljenju. U autorovim očima daleko je važnija reakcija slijepca koji na Isusovu putu u Jeruzalem gdje će u muci, smrti u uskrsnuću ispuniti Očev spasenjski naum ljubavi postaje model autentičnoga učenika Isusa, raspetoga mesije. Iako se ovdje ne radi o pozivu na nasljedovanje kao što je to bio slučaj u pozivu Isusovih učenika, ipak imperativom „idi” Bartimej je pozvan na hod putem Raspetoga. Povratak tjelesnoga vida u snazi njegove vjere u Isusovu spasenjsku moć omogućava Bartimeju nasljedovanje Isusa na njegovu putu muke i smrti, koji je jedini put spasenja. Isus, Sin Davidov, milosrdni je mesija, koji na svom putu križa vraća vid slijepcu objavljujući ispunjenje mesijanskih iščekivanja i početak mesijanskoga vremena. Na tom putu mesije raspetoga kojim su pozvani ići i njegovi učenici Marko prikazuje čitateljima Bartimeja koji izliječen od sljepoće, za razliku od učenika koji ne razumiju i koji se opiru Isusovoj muci i smrti, čvrstom vjerom i nepokolebljivim povjerenjem slijedi Isusa na njegovu putu u Jeruzalem. Odgovarajući na uvodno pitanje možemo reći da su istinski slijepci učenici, a ne Bartimej. Put nasljedovanja Isusa mesije, put je nasljedovanja Raspetoga kojim su pozvani hoditi učenici svakoga vremena. U susretu s nama koji poput Bartimeja, nerijetko nemoćni i obeshrabreni, umornih pogleda i ugaslih nadanja, sjedimo uz put, Isus nas poziva na put vjere i nasljedovanja Raspetoga. Riječ je o putu darivanja vlastitoga života Bogu i bližnjemu, jedini put u kojemu ćemo pronaći smisao svojega ljudskoga i vjerničkoga „biti” i „činiti”. U poslušnosti njegovoj spasenjskoj Riječi, posebice u ovoj Jubilarnoj godini nade, zbacimo sa svojega srca ogrtač straha i nesigurnosti, nepovjerenja i tjeskobe, podignimo svoje umorne oči i hrabro hodimo prema svojemu Jeruzalemu, sijući uz put sjeme nade koje će u osobnom susretu s Uskrslim roditi novim životom.
