Pismo najstarije stanovnice Irske može vam pomoći da krenete naprijed i radujete se budućnosti unatoč neizvjesnosti koju donosi pandemija koronavirusa.
Nancy Stewart se posvetila olovci i papiru kako bi ljude potaknula da prebrode ovu pandemiju, ali i bilo koju drugu tešku životnu situaciju.
Njezine ljubazne i tople riječi doista pomažu pogledati život iz jedne druge perspektive, a njezini jednostavni savjeti, poput ispijanja šalice čaja ili molitve krunice, nešto je što nam svima može postati dio svakodnevnice.
Zato odvojite nekoliko minuta i pročitajte njezino pismo koje je na svom Facebook profilu objavio otac Paddy McCafferty, pastor iz Belfasta u Irskoj, i podsjetite se koliko je snažna vjera u prevladavanju najtežih vremena.
Svatko kome treba razloga da krene dalje
Moje ime je Nancy Stewart i rođena sam 16. listopada 1913. godine. Nedavno sam obilježila svoj 107. rođendan. Zamislite da dočekate 107. godinu u globalnoj pandemiji. Bez sumnje, ovo je nešto vrlo neobično čak i za mene koja sam svega u životu preživjela. Živim u Clonardu, u okrugu Meath više od 83 godine. Izgubila sam supruga u prometnoj nesreći 1989. godine, kćerka Margaret je preminula 2007. godine uslijed oboljenja od lateralne skleroze, a druga kćerka Anne, Margaretina blizankinja, umrla je 2010. godine od tuge za gubitkom sestre. Tijekom godina izgubila sam i mnoge prijatelje. Bogu hvala, žive su mi tri kćeri Kathleen, Mary i Olive, sin Finian, a mogu se pohvaliti i svojom unučadi i praunučadi.
Suočila sam se s mnogim potresnima vremenima, a doživjela sam i teška vremena u našoj zemlji svjedočeći svjetskim ratovima, podjelama u našem narodu i mnogim tužnim vremenima u našoj naciji.
Danas pišem kako bih vam rekla da ljubav u svemu ima primat. Istina, proživljavamo vrlo teško vrijeme u našoj zemlji, našem životu i našem svijetu, ali želim vam reći da ne gubite vjeru i nadu kako će na kraju ipak sve dobro završiti.
U drugoj smo fazi borbe protiv virusa, ali idemo hrabro naprijed. Kao i u svemu što sam proživjela od 1913. godine, tako i u ovom trenutku ne odustajem jer, bez obzira koliko stvari postaju loše, ja sam živi dokaz da se može preživjeti sve ono što će uskoro postati samo daleka uspomena.
Moja vjera je velika i pomogla i je ostati optimističnom tijekom poteškoća s kojima sam se susretala. Nažalost, u ovom trenutku više ne možemo otići prijatelju, zagrliti ga ili pokucati na vrata dragih osoba zbog širenja zaraze, ali ipak želim s vama podijeliti svoju priču.
Od ožujka sam zatvorena u kućnoj izolaciji zajedno s unukom Louise i premda je bilo jako teško, prevladali smo mnoge nedaće. Pijemo čaj, kuhamo, molimo se Bogu, smijemo se, razgovaramo putem videopoziva s obitelji i prijateljima.
Ako se loše osjećate, pokušajte i vi nazvati nekoga ili makar prošetati. Nemojte zaboraviti pomoliti se Bogu i pobrinite se za svoje mentalno zdravlje jer ako ostanete pri zdravoj pameti, i vaš će um biti zdrav.
Nemojte prestati razgovarati s drugima. Cijeli život vjerujem u snagu razgovora i čaja, izgovaranja molitve ili desetice krunice i to mi je pomoglo da „gazim” naprijed. A u ovom trenutku je najvažnije zadržati vjeru. Sve će na kraju biti dobro.
Moramo misliti na druge, ali ni sebe ne smijemo izgubiti iz vida. Vrijeme je da čovječanstvo zakorači naprijed tako što će se brinuti o drugima. A moramo se brinuti i o sebi. Podignite pogled i nasmiješite se iako nosite masku. Vjerovali ili ne, ali i osmijeh očima je predivan i možda je još samo on potreban nekome da bi krenuo dalje. Nijedno dobro djelo ne prolazi neprimjetno pa se potrudite biti i ostati dobra osoba. Nismo na ovom svijetu da bismo živjeli za sebe, nego i za druge.
Ne mogu vjerovati da sam doživjela ovu dob jer se osjećam kao da sam ostala u 50-im, ali ipak želim Bogu zahvaliti na svim ovim godinama kroz koje me je vodio. Uistinu, ne mogu vjerovati da sama najstarija osoba u Irskoj koja živi u svome domu. Ne osjećam se toliko staro.
Sve dok me Bog ne odluči uzeti sebi, ja ću i dalje uživati u svome životu, voljet ću svoju obitelj i nastaviti moliti iz dana u dan. I da, dok nisam zaboravila – savjetujem vam da jedete puno zdrave hrane. Dobra hrana i čaj su tajna moga dugoga života uz, naravno, pozitivan stav prema životu.
Obećavam vam da ću vas se sjetiti u svojim molitvama, ali ne zaboravite ni vi mene. Puno vam hvala što ste pročitali moje pismo i nadam se da sam vam pomogla da se u ovom trenutku makar malo osjećate bolje i sretnije. Uvijek ima nade i sve dok jedni s drugima budemo razgovarali i radovali se, nijedan dan se neće činiti praznim i iz svega možemo zajedno izaći kao pobjednici. Potrebna je samo mala svijeća da osvijetli tamu unutar nas samih kako bismo zajedno bili svjetlo cijelom svijetu.
Ovo će teško vrijeme, kao i sva druga, nesumnjivo proći. Važno je samo da jedni drugima pomažemo dok loša vremena traju.
Mnogo Božjega blagoslova i ljubavi želi vam
Baka Nancy,
Clonard, okrug Meath (Irska)
