Početna stranica » Odnos katolika i pravoslavaca

Odnos katolika i pravoslavaca

140 pregleda

Katolici i pravoslavci u Osmanlijskom Carstvu imali su isti pravni položaj. Tako je načelno bilo i u BiH. I jedni i drugi držani su rajom i nevjernicima. Bilo bi sasvim normalno da su se ujedinjenim snagama borili za svoj bolji položaj. Ali, nažalost, nije bilo tako.

Njihovi su međusobni odnosi bili opterećeni, prije svega nastojanjem pravoslavnih patrijarha, mitropolita i vladika da pod svoju vlast stave sve kršćane. Tražili su i dobivali od Visoke porte u Carigradu potporu i naredbu da im se moraju pokoravati „svi koji se krste i prave znak križa”. S dobivenim fermanom patrijarh bi se uputio u pratnji janjičara po teritoriju svoje patrijaršije tražeći pokornost i crkvene poreze jednako od katolika kao i od pravoslavnih. Zato su bosanski biskupi, franjevci i katolički puk svim silama nastojali otkloniti tu opasnost, oduprijeti se pokušajima podjarmljivanja, i sačuvati svoju vjersku samostalnost. Tu su uzroci sukoba katolika i pravoslavaca u osmanlijskoj Bosni.

Prednost pravoslavaca

Osvajanjem Carigrada sultan je preuzeo ulogu bizantskoga cara te je birao i uvodio u službu visoke službenike Pravoslavne Crkve (patrijarhe, mitropolite, arhiepiskope i episkope). Carigradski patrijarh držao je sebe vrhovnim poglavarom svih kršćana u Carstvu. Srpski patrijarh u Peći svojatao je sebi vrhovnu vlast nad svim kršćanima za područje srednjega i zapadnog Balkana. Bio je podložan sultanu koji ga je i uvodio u službu. I svi su drugi visoki predstavnici Pravoslavne Crkve na teritoriju Osmanlijskoga Carstva bili pod nadzorom Visoke porte. Stoga pravoslavlje za Osmanlije nije predstavljalo nikakvu opasnost jer njihov najviši crkveni dostojanstvenik nije imao nikakve mogućnosti pokrenuti kakvu akciju protiv vlasti.

S katolicima je sasvim drukčije. Vrhovni katolički poglavar, papa, ne samo da je mogao nego je i pokretao križarske ratove protiv Osmanlija. Stoga su ga držali glavnim neprijateljem Carstva i islama. Smatrali su, ako već netko ne želi prihvatiti islam, bolje je da bude pravoslavac nego katolik. Taj svoj bolji položaj predstavnici Pravoslavne Crkve znali su iskoristiti i od Porte isposlovati fermane koji su im omogućavali prevoditi katolike na pravoslavlje i opteretiti ih crkvenim porezima. Patrijarsi su išli dotle da su provinciju Bosnu Srebrenu stavili pod jurisdikciju carigradskih, odnosno srpskih patrijarha i vodili je kao Piskopija đaura Crkve duhovnika Latina u sandžaku Bosanskom.

Bosanski je biskup bio u Đakovu, izvan dometa osmanlijske vlasti. I apostolski vikari koji su od 1735. godine djelovali u BiH nisu dobivali berat, tj. sultanov ukaz da službeno predstavljaju katolike. Predstavnici Pravoslavne Crkve dobivali su berat, ali su ga skupo i plaćali. Tako je mitropolit Metrofan kupio položaj carigradskoga patrijarha za 64 000 dukata. Uloženi novac za berat namirivali su od podložnih svećenika i vjernika. Osmanlijske su im vlasti davale… (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]