Početna stranica » O kockanju

O kockanju

231 pregleda

Čini mi se da je jedan od glavnih uzroka kockanju danas velika kriza muškosti, odnosno kockanje predstavlja pogrješan pokušaj življenja muškosti

 

Prije mjesec vodio sam zanimljiv razgovor s jednim mladićem iz jednoga pitomog slavonskog sela, gdje sam već neko vrijeme dušobrižnik. Već su se prije naši razgovori vrtjeli oko jedne teme za koju sam znao da predstavlja velik problem za mojega sugovornika, a koja je jedna od najvećih pošasti u muškaraca moje krš­ćanske zajednice: kockanje. Sasvim neočekivano mladić je otvorio svoju dušu i progovorio mi o nevjerojatnim detaljima kockarskoga života: s kockanjem se ne mogu usporediti ni drogiranje, ni alkoholizam, ni seks; kockanje te cijeloga oduzima, i dan i noć; u kockarnicama nema satova, vrijeme ne postoji; svi su trijezni i nema nasilja, štoviše, jedino nasilje, ali i nevjerojatna ljubav (!) postoji samo prema aparatima. Svatko se druži samo sa sobom, nema razgovora, svi bulje u aparate… I još mnoga toga. Nakon razgovora upitah se zašto današnji muškarci kockaju i kako ih izliječiti od te pošasti. Evo pokušaja mojega odgovora.

Čini mi se da je jedan od glavnih uzroka kockanju danas velika kriza muškosti, odnosno kockanje predstavlja pogrješan pokušaj življenja muškosti. Svoju bih tezu pokušao obrazložiti sjajnim promišljanjima meni dragoga i danas posebno aktualnoga Günthera Andersa o “antikvarnosti rada”. Anders je mišljenja da je danas rad, kako smo ga nekoć shvaćali, nestao. Prvo, rad je prije podrazumijevao to da je radnik imao pregled cijeloga procesa rada. Danas to više radnik nema. Bilo da radi u tvornici, u uredu ili na gradilištu, radniku je dopušteno da se bavi samo jednim dijelom svojega posla, a za ostalo ga nitko ne pita, niti njega samoga to zanima. Drugo, rad je pretpostavljao da radnik direktno stvara učinak svojega rada. A ni to danas nije slučaj, jer su danas taj direktni učinak zamijenili strojevi i aparati. Treće, rad se događao u znoju lica svojega, pretpostavljao je napetost tijela i duha. Zahvaljujući strojevima, i takav je vid rada iščeznuo.

Ove zanimljive Andersove teze o radu primijenio bih za moju tezu o kockanju. Budući da je muškarac po svojoj naravi radnik, nestankom rada, nestala je i muškost. Osim vojske, koja je nekad bila mjesto muškosti, a to više nije zbog strojeva i dronova, još jedino mjesto muškosti za većinu muškaraca jest šport (razumljivo je da je kockanje zato usko povezano sa športom i športskim kladionicama!). Primjerice, nogometaš ima pregled igre, sam direktno postiže učinak i, naravno, užasno se znoji. Kako se ipak većina muškaraca ne može baviti športom, mnogim muškarcima preostaje upravo kockanje. Kockanje je pokušaj vraćanja izvornom shvaćanju rada, a time i muškosti. Tko kocka, osjeća se nevjerojatno moćnim radnikom, a time i muškarcem. Reče mi moj sugovornik kako je mogao danima kockati i kako se osjećao baš muškarcem. Razumljivo, jer je kockanje za njega bio stvarni rad: imao je pregled onoga što se događa, sam je direktno stvarao svoje djelo i nevjerojatno se “znojio”, napinjao u pokušajima da bude sam stvaratelj svoje sudbine. To su, dakle, po mojem mišljenju uzroci kockanju koje, nažalost, stvara samo privid muškosti te vodi muškarce u propast, a k tomu u još veću nemuškost: ovisnost o moćnicima koji stoje iza kockarnica i kladionica.

Ali, kako izići iz pošasti kockanja, odnosno kako pronaći ponovno put radu i muškosti u vremenu krize rada i muškosti? Rekao bih dvojako. Prije svega manualni rad, rad rukama. Jer, u manualnom radu stvarno radiš: imaš pregled rada, direktno stvaraš učinak i znojiš se. Nisu bez razloga stari monasi kao lijek duhovnoj lijenosti (acedija) preporučivali manualni rad. Dakle, kockari dragi, vratite se zemlji i manualnom radu. Drugo, onim muškarcima, kojima u gradskim sredinama manualni rad nije moguć, a kojima je “rad mišljenja” stran, iako je mišljenje, kako ja ga shvaćam, vrhunski rad (imaš pregled svojega rada, direktno stvaraš i napinješ se), preporučujem da se u slobodno vrijeme angažiraju u raznim udrugama, zajednicama, zašto ne i u župnim zajednicama, gdje će moći stvarno raditi. Taj rad, takvu muškost, a time i ozdravljenje želim svojemu mladom sugovorniku, kao i svim kockarima.