Tko iole prati dnevna zbivanja, čita dnevni tisak i prati društvene mreže, zasigurno je zapazio koliko se u današnje vrijeme aktualiziralo pitanje žene i njezine uloge u društvu. Bombardirani smo naslovima o ženama, od tabloida koji dijele bizarna i instant rješenja ženama poput odgovora kako izgledati da bi privukle suprotni spol, koja frizura je moderna, kako biti privlačna u 50-ima, do kršćanskih tiskovina i portala koji se bave ženskim vrednotama, moralom, majčinstvom itd.
Otkud tolika potreba pisati i govoriti o ženi, baviti se ženom? Hoće li nas naglašeno bavljenje ženom dovesti u opasnost da je promatramo poput nekog slučaja te time proizvesti kontraefekt u poimanju njezina dostojanstva u odnosu na muškarca? Moramo li se bojati da ćemo svojim upornim naglašavanjem vrednota žene krenuti putem feminističkih aktivistica te ženu staviti na tron poput božice majke, vrjednujući je iznad naravi ljudskog bića? Zašto je danas toliko aktualno zanimanje za ženu? Francuski pisac Vinet, kojeg citira Alice von Hildebrand, u svojoj knjizi The Privilege of Being a Woman, kaže kako se veličina, odnosno vrijednost nekog naroda mjeri po vrijednosti njegove žene. Izjava je doista dramatična, međutim, u njoj leži barem jedan dio odgovora na pitanje zašto. Zanimanje za ženu proizlazi upravo iz pokušaja da ju se otme iz ralja modernog poganstva i barbarizma koje nastoji okaljati ljepotu njezine biti. Nažalost, žena je postala problem društvu u kojem živi, osobito ako se ne želi ravnati po određenim principima. Sekularna kultura liberalnim zakonima želi uništiti ženske kreposti, jer se u njima nalazi snaga jednog naroda. Ona je čuvarica obitelji, života, svega lijepog i nježnog, stoga je osnovna zadaća tzv. sekularista uništiti ženu. Popusti li žena u tom izazovu, muškarac će poput Adama zagristi jabuku.
Alice tvrdi kako moderna feministička filozofija ne ide za oslobođenjem žene, već za tim da poništi ženu, te se zapravo preko žene bori protiv kršćanstva. Vidjeli smo to i proteklih tjedana u primjeru hrvatske atletičarke Blanke Vlašić koja je izravnim svjedočenjem svoje vjere izazvala javni linč. Po ovom primjeru i još mnogim drugim istim ili sličnim, može se primijetiti da je temeljni cilj određenih skupina, koje se navodno ponajviše zalažu za toleranciju i poštovanje različitosti, obezvrjeđivanje kršćanskih vrednota, poniznosti, čistoće i majčinstva te zastiranje njihove ljepote i snage koju nose u sebi. Dok feministkinje smatraju da je žena stvar u rukama muškarca, u njihovim rukama i u rukama takvih je sredstvo kojim žele doći do svojih nečasnih i prljavih ciljeva. Mnogi sveci su znali isticati da se ljepota žene nalazi u njezinim krepostima. Kreposti su one koje osvajaju srce i pokoravaju svijet.
Propadanje zapadne civilizacije nastaje kada se iz nje istisnu kršćanske vrednote, kaže Thomas Woods, a nositelji tih vrednota su žene. Zanimljivo je primijetio Luis Fisher kako su žene na Istoku, osobito muslimanke, istinska snaga svojim muževima. One su zapravo vladarice Istoka, ma koliko to nama zvučalo paradoksalno, jer nemaju problem u prihvaćanju ovih kreposti, budući da nisu kontaminirane feminističkom ideologijom u tolikoj mjeri kao žene Zapada. Žena Zapada stavljena je nasuprot muškarcu, pokušavajući ga nadvisiti u moći, intelektualno i profesionalno, ne uviđajući da se zapravo snaga njezine biti nalazi u krepostima.
Književnica Pearl S. Buck ženu je uspoređivala s korijenom koji razvija snagu, a muškarca s krošnjom koja raste u visinu zahvaljujući snazi korijena. Žena je korijen jedne obitelji, jednog naroda, jedne civilizacije. U što će izrasti stablo ovisi o snazi tog korijena. Upravo zbog svog korijena, žena je na sebe privukla mnoge neprijatelje, jer ako se uništi korijen obitelji i jednog naroda, uništena je cijela obitelj, cijeli narod.
Zato svaki govor o ženi koji nam se danas čini prenaglašen, a nije, znak je vremena koje želi degradirati ženu u njezinom pozivu te potkopati moralne temelje obitelji i društva i stvoriti svijet bez ikakvih moralnih normi.
