Početna stranica » Nove mreže za ribare ljudi

Nove mreže za ribare ljudi

166 pregleda

Odlazak na godišnji odmor, koncert, u kino, na planinu ili u trgovinu u današnjem modernom svijetu kod nekih ljudi rijetko može proći, a da ne bude zabilježen na društvenim mrežama. Za mnoge je važno cijeli svijet obavijestiti o tome što u tom trenutku rade. Čini se kako su se ljudi uistinu počeli voditi onom izrekom: „Ako nije bilo na društvenim mrežama, nije se ni dogodilo.”

Internet je 1969. godine osnovalo američko Ministarstvo obrane ARPANET (prva četiri slova su kratica za Advanced Research Project Agency – Agencija za napredne istraživačke projekte, a net označava računalnu mrežu) te je bio zamišljen kao vojna veza. Naime, za vrijeme Hladnoga rata šezdesetih godina prošloga stoljeća, u strahu od nuklearnoga napada, ARPANET je projektiran tako da može funkcionirati čak i ako bomba bude bačena na dio uspostavljene mreže. U međuvremenu se prepoznaje sva moć interneta te započinje njegova komercijalizacija. Možemo reći da se formira jedan novi, virtualni svijet u čijem temelju se nalaze društvene mreže.

Začeci mreže u Crkvi

Internet i društvene mreže imaju vrlo pozitivne strane sve dok ih čovjek koristi umjereno i živeći u stvarnome, a ne u virtualnome svijetu. One su prožele sve pore ljudskoga života, više ih se ne koristi povremeno i usput te stvaraju nove potrebe, stil života i oblikuju kulturu. Prema podacima centra za statistiku Internet World Stats prošle je godine u svijetu bilo 3,73 milijarde surfera što predstavlja oko 49,6 % ukupne svjetske populacije dok je 1995. godine bilo manje od 1 % korisnika interneta. Dakle, jasno je kako se danas na internetu i društvenim mrežama odvija svakodnevni život ljudi pa nije čudno kada se internet naziva sedmim ili digitalnim kontinentom na kojemu mnogi žele pokazati svoju prisutnost.

I Crkva je vrlo rano započela svoje prisustvo u svijetu interneta. Tako je već 1995. godine otvorila službenu mrežnu stranicu predstavljanjem Papine božićne poruke. Na taj se način pokazala prisutnom u prostoru novonastale internetske mreže. U početku su crkvene mrežne stranice bile vrlo skromno dizajnirane, a isti takvi su bili i sadržaji na njima. Međutim, ono što je tada bilo važno jest prepoznata volja i želja Crkve da zakorači u svijet interneta. Crkveno učiteljstvo duže vrijeme govori o korištenju interneta u evangelizacijskom poslanju Crkve, ali i o opasnostima i rizicima koje Internet unosi u svakodnevni život ljudi. Etika na Internetu i Crkva i Internet su dva dokumenta Papinskoga vijeća za sredstva društvenih komunikacija iz 2002. godine koja ističu važnost novoga sredstva u evangelizacijskom poslanju Crkve i upućuju na moralna načela vezana uz korištenje interneta. O ovoj temi govori još nekoliko kasnijih dokumenata kao što je Apostolsko pismo Ivana Pavla II. pod naslovom Brzi razvoj iz 2005. godine, potom Pastoralne smjernice Hrvatske biskupske konferencije Crkva i mediji iz 2006. godine. Važnosti sredstava društvenih komunikacija posebno su posvećene dvije poruke pape Ivana Pavla II. koje glase: Propovijedajte po krovovima: Evanđelje u dobu globalne komunikacije koju je uputio 2001. godine, a sljedeće je godine svoju poruku naslovio: Internet: novi forum za navještaj evanđelja. Papa Benedikt XVI. je također naglašavao važnost i mogućnosti koje nude suvremene mreže u svrhu evangelizacijskog djelovanja te je uputio nekoliko poruka među kojima su: iz 2010. godine: Svećenik i pastoral u digitalnom svijetu: novi mediji u službi Riječi, iz 2011.: Istina, navještaj i autentičnost života u digitalnom dobu te iz 2013.: Društvene mreže: vrata istine i vjere; novi prostori evangelizacije.

Ako još malo dublje istražimo povijest, nalazimo kako je već 12. lipnja 1936. godine papa Pio XI. izdao encikliku pod nazivom Vigilanti cura (hrv. Budnim oprezom). Za ovu je encikliku rekao kako je ona početak odnosa crkvenoga učiteljstva prema sredstvima masovne komunikacije. Još tada je naglasio kako je napredak filmske umjetnosti i industrije poguban za moral, religiju i ljudsko društvo. Zbog toga je smatrao kako je potrebno učiniti sve da bi se razlog postojanja takve vrste umjetnosti mogao pronaći u usavršavanju moralne osobnosti čovjeka. To bi značilo kako svi sadržaji trebaju biti moralni, poticajni i na duhovnu izgradnju.

Nedavna istraživanja o korištenju medija u svrhu evangelizacije na području Zagrebačke nadbiskupije pokazala su kako mnoge web stranice nisu ažurirane te da od 205 župa koliko ih broji nadbiskupija, 40 % ih nije uopće prisutno na internetu. Od 80 župnih web stranica 21 ne sadrži nikakve vijesti, a većina ih se ne ažurira redovno dok 65 % stranica ne omogućuje interakciju s posjetiteljima. Na društvenoj mreži Facebook prisutno je 46 župa, što je oko 20 % od ukupnog broja župa Zagrebačke nadbiskupije.

U Bosni i Hercegovini je također mnogo neiskorištenoga potencijala na web prostoru. Prema istraživanju Katoličkoga tjednika u Vrhbosanskoj nadbiskupiji je od 153 tek 47 župa prisutnih na internetu preko web stranice, ali i od njih se mali broj redovito ažurira.

Novi izazovi

Do prije nekoliko godina internet se promatrao samo kao sredstvo, a danas postaje novi svijet koji nam je bliži no ikada pa sve veća važnost interneta zahtijeva naviještanje evanđelja i u tom novom svijetu. Kao i svako drugo sredstvo u ljudskim rukama, tako i internet postaje ono što čovjek odluči da postane. U tome se duhu može protumačiti ulomak poruke pape Benedikta XVI. koju je uputio 2009. godine za Svjetski dan sredstava društvenoga priopćavanja: „Kada se u tome svjetlu razmišlja o značenju novih tehnologija, važno je promotriti ne samo njihovu nedvojbenu sposobnost da omoguće lakši kontakt među osobama već i kvalitetu sadržaja što su ih one pozvane staviti u optjecaj. Želim potaknuti sve ljude dobre volje, koji djeluju u novonastalom svijetu digitalne komunikacije, da se založe u promicanju kulture poštivanja, dijaloga i prijateljstva.”

U svojoj ovogodišnjoj poruci za 52. svjetski dan sredstava društvene komunikacije „Istina će vas osloboditi” (Iv 8, 32). Fake news i novinarstvo mira papa Franjo je upozorio na sve češće širenje lažnih vijesti te važnost doprinosa zajedničkom nastojanju oko sprječavanja njihovoga širenja i ponovnog otkrivanja dostojanstva novinarskog zanimanja i osobne odgovornosti novinara u priopćavanju istine.

Kao udovi Crkve, i mi smo pozvani koristiti internet u evangelizaciji ili mogli bismo reći kako smo pozvani ne samo koristiti nego i evangelizirati internet. Na bezbroj načina možemo postati i biti navjestitelji Radosne vijesti: pisanom riječju, videom, fotografijom. U svakom trenutku možemo podijeliti neko duhovno svjedočanstvo, putopis s hodočašća, duhovno razmišljanje i slično. Tko zna, možda baš naša riječ potakne nekoga da se okrene Riječi – Isusu.

Internet je postao važno sredstvo bez kojega je skoro nemoguće zamisliti svoju svakodnevnicu. Ipak, istraživanja pokazuju da se danas premalo koristi internet kako bi evangelizirali druge, ali i kako bi sami rasli u svojoj vjeri. Postalo je puno važnije objaviti fotografiju i trenutni status i za njih dobiti što više lajkova i novih prijatelja i pratitelja. Kao da nam je to potrebno za spasenje.

Pred cijelom Crkvom, a to znači pred svakim od nas pojedinačno, stoji zadaća sustavnoga evangeliziranja putem novih medija kako bi Radosna vijest dospjela do što većeg broja ljudi žednih i gladnih Božje iscjeliteljske ljubavi. U tom poslanju širenja i naviještanja Radosne vijesti pozvani smo svakodnevno se služiti i internetom.