Glazba posvećena Blaženoj Djevici Mariji oduvijek je bila izvor nadahnuća, utjehe i duhovne snage. Od najranijih gregorijanskih napjeva do suvremenih liturgijskih skladbi, Marija je bila središnja tema skladatelja koji su u njezinoj blagosti, majčinskoj zaštiti i nebeskoj ljepoti pronalazili neiscrpno vrelo umjetničkoga izraza.
U europskoj tradiciji nalazimo brojne marijanske himne i oratorije, no na našim prostorima posebnu toplinu nose kompozicije koje se prepliću s narodnim duhom. Upravo u tom spoju klasične sakralne glazbe i jednostavne, srčane melodije bosanske popijevke rađa se jedinstven glazbeni identitet. Upravo ovakav spoj otkrivamo u popijevkama ne tako nepoznatoga g. Zlatka Špoljarevića. Naime g. Špoljarević je napisao kompozicije: Zdravo, Gospo Lipnička, Zdravo, Gospo gradovrško-bačka, Gospi Brežačkoj, Himan husinskoj Gospi i još neke lijepe tradicionalnim duhom obojene melodije. G. Špoljarević pisao je tekst i skladao melodije. Njegove popijevke izraz su pučke duhovnosti i čežnje, bliske su srcu puka. Stihovi, puni nježnosti i osjećaja pripadnosti rodnoj grudi, stapaju se s marijanskim motivima. U njima Marija nije samo nebeska Kraljica nego i Majka koja razumije svaku patnju i radost, baš kao što majka razumije dijete koje raste na bosanskoj zemlji.
Tijekom povijesti mnogi su lokalni skladatelji u svoje marijanske pjesme utkali elemente popijevke; jednostavne melodijske linije, prepoznatljive ritmove i osjećajnost koja priziva slike rodnoga kraja. Tako je nastala glazba koja se ne doživljava samo u crkvi već i u srcu naroda. U njima srce bosanskoga čovjeka biva ispunjeno ljubavi prema Lipnici, Breškama, Husinu i Gradovrhu.
U ljubavi prema Blaženoj Djevici Mariji i ljubavi prema domovini postoji duboka srodnost. Jedna nas uzdiže prema vječnosti, dok nas druga čvrsto veže uz tlo na kojem rastemo. U bosanskoj popijevci te se dvije ljubavi često prepliću: pjevajući Mariji, narod ujedno pjeva i svojoj zemlji, svojim brdima, rijekama i dolinama.
Zato marijanske kompozicije koje nose duh popijevke nisu samo puka glazba – one su most između neba i zemlje, između vjere i pripadnosti, između univerzalnoga i domaćega.
Budući da je iza nas mjesec kolovoz a ispred nas mjesec rujan u kojima imamo važne svetkovine posvećene Gospi, u sljedećim brojevima ćemo se pozabaviti glazbenom analizom djela koje je skladao g. Zlatko Špljarević a koje svakako imaju svoju vrijednost kako glazbenu tako i vjersku.
Kompozicije posvećene Blaženoj Djevici Mariji u bosanskoj glazbenoj tradiciji predstavljaju spoj duhovnoga i narodnog, nebeskog i zemaljskog. One u sebi nose molitvu, ali i nostalgiju, pobožnost, ali i ljubav prema bosanskoj grudi.
Neprolazna ljepota Gospinih popijevki upravo je u tome što one nikada ne zastarijevaju. Njihova melodija, ma koliko jednostavna bila, uvijek nosi toplinu majčinske blizine i sigurnosti. Svaka generacija u tim pjesmama pronalazi nešto svoje, djeca u njima čuju nježnost, mladi snagu i nadu, stariji utjehu i sjećanje. Kao što zemlja svake godine rađa novi plod, tako i ove popijevke neprestano rađaju novi život u srcima onih koji ih pjevaju.
U njima se susreću Nebeska Majka i zemaljska majka, raj i rodna gruda, a taj susret nikada ne gubi na ljepoti. To je glazba koja ne prolazi s vremenom jer se temelji na ljubavi, a ljubav bilo prema Bogu, bilo prema rodnoj zemlji, ostaje vječna.
