Početna stranica » Peta Božja zapovijed: Ne ubij!

Peta Božja zapovijed: Ne ubij!

441 pregleda

Potrebno je čovjeku pored sebe dati prostor za život, a sve što bi to dovodilo u pitanje nužno bi bilo odstraniti, jer život je nenadmašna vrijednost koju treba uvažavati, poštivati, njegovati i cijeniti

U Knjizi Postanka u izvještaju o stvaranju čovjeka stavljen je osobit naglasak na stvaranje čovjeka kao živoga bića koje u sebi nosi “dah života”. Također i ime žene u tom značajnome tekstu nosi duboku poruku: ona je Eva – a to znači “Majka živih”. Očito je pisac želio istaknuti važnost života koji Bog daruje čovjeku, a čovjek ga treba dalje odgovorno prenositi i čuvati od uništenja.

Ta je činjenica osobito istaknuta u konačnom Božjem blagoslovu u izvještaju o stvaranju svijeta i ljudi koji je povezan s razmnožavanjem i plodnosti ljudskoga roda. Taj biblijski tekst glasi: “I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!'” (Post 1,26). Ljudi biblijske vjere osobito su osjetljivi na važnost i vrijednost života kao i na novi život kojega dobivaju i dalje prenose.
Bez obzira na ugroženost života i na njegovo razaranje u povijesno-političkom, društvenom, prirodnom ili obiteljsko-individualnom području, život u biblijskom poimanju ima svoju posebnu vrijednost i za njegovo očuvanje postavljaju se vanjske i nutarnje granice. Jedna od najvažnijih ograda za zaštitu života i za razvijanje strahopoštovanja pred njim kao i odgovornosti za nj nalazi se u petoj Božjoj zapovijedi, koju je prema biblijskom izvještaju Bog dao Mojsiju na brdu Sinaju u cijelom nizu zaštita i određivanja međusobnih odnosa, a koja glasi jednostavno: Ne ubij!

Ne ubij! – načelna zaštita života

U Izl 20,13 između pozitivne zapovijedi pravilnoga odnosa prema roditeljima i prema drugome nalazi se zapovijed o zabrani ugrožavanja i o zaštiti ljudskoga života izrečena imperativno i u načelnom obliku. Tu se ne određuje pobliže što se misli pod tom načelnom zapovijedi: je li uopće zabranjeno nekoga ubiti, je li dopušteno ubijanje radi vlastite zaštite i zaštite života svojih najbližih, je li dopušteno ubijanje u ratu. O tome se u ovoj jednostavno formuliranoj zapovijedi ne govori.

Međutim, već u Starom zavjetu bilo je određenih iznimki, osobito kad se radilo o krvnoj osveti. Krvna osveta je bila prakticirana kad je netko ubio pripadnika neke obitelji ili plemena. Bilo je pitanje što tada učiniti i kako zaštititi da se taj čin ne pretvori u nezaustavljivo ubijanje i uništavanje života. U tom smislu je krvna osveta trebala zapravo biti u zaštiti života. Ona je trebala uvijek iznova upozoravati eventualne ubojice da nitko ne smije nekažnjeno ubiti ljudsko biće. Ako bi se to dogodilo, nad njim je visio mač krvne osvete prema načelu život za život.
Ali i tu su postojala u Bibliji neka pravila koja su regulirala funkcioniranje krvne osvete. Ako je netko nehotice ubio drugoga čovjeka, trebao je naći utočište u jednome od Boga označenih gradova i tamo boraviti sve dok ne bi umro veliki svećenik. Tek bi tada smio napustiti utočište. Tko je pak počinio hotimično ubojstvo, zajednica j donijela presudu i potom izručila obitelji žrtve da sami nad njim izvrši osvetu.

No imamo također i slučaj u Izl 32,19-38 gdje je opisan događaj kad je Mojsije bio nešto dulje na Sinaju, a narod je u međuvremenu napravio zlatno tele i počeo mu se klanjati. Po povratku sa Sinaja Mojsije je planuo bijesom i u srdžbi razbio ploče Zakona te pozvao na odluku: za Jahvu ili protiv njega. Levijevi sinovi su se svrstali uz Mojsija, a on im je dao ovu zapovijed: “Neka svatko pripaše mač o bedro i pođe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko svoga brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda. Sinovi Levijevi izvršiše Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko tri tisuće ljudi.” Iz teksta se vidi kako je i veliki Mojsije bio podložan srdžbi i kako je postupao prema onima koji su se odlučili za drugoga boga.
Uza sve ovo treba reći da je peta zapovijed doista štitila ljudski život u plemenu i društvu koje nije imalo razrađen pravni sustav. Pa ipak, tek je u kasnijim vremenima peta zapovijed dobila svoje dublje, šire i punije značenje, osobito u Novome zavjetu u Isusovoj zapovijedi ljubavi prema bližnjemu, pa čak i prema neprijatelju.

Odgovornost za život

Peta zapovijed ne samo da zabranjuje ubijanje nego i postavlja temelje za odgovoran život te se na tom tragu sve se više proširuje na razna područja društvenoga, političkoga i vjerskoga djelovanja. Valja istaknuti kako se peta zapovijed treba primjenjivati na različitim razinama društvenoga, osobnoga i vjerskoga života i u današnjem vremenu. Prije svega na onoj osobnoj razini gdje bi čovjek pojedinac pokušavao pozitivno prevladati težnju za ubijanjem i mržnjom. Bilo bi u duhu ove zapovijedi potrebno čovjeku pored sebe dati prostor za život, a sve što bi to dovodilo u pitanje nužno bi bilo odstraniti, jer život je nenadmašna vrijednost koju treba uvažavati, poštivati, njegovati i cijeniti.
U svijesti pojedinca i društva treba probuditi osjećaj i spoznaju da se čovjeka može ubiti na različite načine. Tako ako se nekome uništava dobar glas, neizravno se uništava i njegov život mržnjom, klevetom, ogovaranjem, zaviš­ću, ohološ­ću. Čovjeka se može također dotući i na društveno-etičkoj razini kad se dovodi ozbiljno u pitanje pravo na život, na slobodu i vlastitu sigurnost. I mediji danas mogu ubiti čovjeka krivim informacijama ili širenjem neistina. Na ovoj su razini odgovorne i ustanove u društvu i državi koje bi trebale štititi individualna i kolektivna prava ljudi kako onih nerođenih tako i onih ostarjelih. Time bi pokazivale da su usmjerene na zaštitu života.

Još je važnija odgovornost za održavanje života, za njegovanje i skrbljenje oko njegovih osnovnih pretpostavki. Prije svega tu su u pitanju ratovi, smrtna kazna ali jednako tako i prekid trudnoće čime se onemogućuje novom živom biću da bude sudionik u životu na ovoj zemlji, te eutanazija. S druge strane, neophodno je buditi odgovornost i osjetljivost za održavanje mira među ljudima utvrđujući neprestano povjerenje među narodima, religijama i kulturama te nastojeći pridonijeti razoružanju u ovome svijetu.
Treća razina zaštite života dolazi do izražaja u neprestanom poboljšavanju životnih uvjeta. Naime, u posljednje vrijeme, barem u Europi, popravio se značajno životni standard. No razvitak tehnike donio je ambivalentne odnose prema životu. S jedne strane poboljšani su društveno-gospodarski uvjeti života, a s druge dolazi do ugroze čovjekova ekološkoga okružja. Sve jasnije dolaze glasovi iz društva i znanosti koji upozoravaju da gospodarski rast ne može biti neograničen. Uviđa se da nedostaje osnovnih sredstava za život, da je život ugrožen pomamom za dobiti, te da su temeljna životna sredstva, kao hrana i voda, ozbiljno dovedena u pitanje, da je zrak onečiš­ćen.

Ubijanje nečinjenjem dobra

Na širokom planu peta zapovijed je postigla svoju aktualnost danas u odnosu na siromašne i nerazvijene zemlje. Naime, razvitkom sredstava javnoga priopćavanja svakodnevno doznajemo kako brojni narodi stoje pod teretom svakovrsne bijede i neimaštine te kako brojni ljudi, žene i djeca umiru od gladi. Tako se posredstvom medija spoznaje i na daljinu bijeda drugoga, ali istodobno raste i odgovornost da se tim ljudima na konkretan način pomogne. Gotovo milijarda ljudi pati u suvremenom svijetu od neishranjenosti, a do 20 posto djece umire prije nego što dožive petu godinu.

Sve nas to nuka na promišljanje kako je potrebno u duhu pete zapovijedi buditi svijest među ljudima i narodima da materijalna dobra na zemlji svima pripadaju i da ih nitko ne smije samo za sebe privatizirati te kako su pojedini narodi odgovorni za druge, da im pomognu u njihovim osnovnim potrebama.
U tom duhu bilo bi neophodno širiti svijest o nužnosti ostvarivanja ljubavi prema bližnjemu koju je Isus tražio od svojih učenika ali i od svih drugih, pri čemu bi moj bližnji bio čovjek u nevolji koji od mene očekuje pomoć i kome ja mogu i trebam pomoći. U duhu ove zapovijedi trebalo bi širiti empatiju prema siromašnima, bijednima, ugnjetavanima, bolesnima, djeci, starcima – zapravo prema ljudima čija su prava ugrožena a time je i njihov život bio ozbiljno doveden u pitanje.

U duhu pete zapovijedi trebalo bi se prisjećati trećega članka Povelje o ljudskim pravima koji glasi: “Svaki čovjek ima pravo na život, slobodu i sigurnost vlastite osobe.” Nije li to već davno bilo izrečeno u Svetim pismima, ali su krš­ćani zaboravili na to ili su to u svojoj praksi zanemarili? Bilo je zato nužno da nam drugi skinu prašinu s onoga na što smo pozvani i u Starom i u Novom zavjetu kako bismo vidjeli važnost života i pokazali istinsku odgovornost za njega.
Stoga bi trebalo gajiti načelno strahopoštovanje pred životom kako pred vlastitim tako i pred životom drugoga. Ubijati se čovjeka može na razne načine i raznim sredstvima: činjenjem onoga negativnoga i nečinjenjem dobra. Već davno je prorok rekao: Tražite život da biste živjeli. Smjela bi se ta ista misao i ovako izraziti: Život je dar i kao dar se treba znati primiti ali i dalje posredovati. Za taj se dar treba skrbiti i pokazati zrelost u njegovu očuvanju i razvitku. Taj dar se ne smije ubijati nego samo pod Božjim blagoslovom dalje razvijati i umnožavati.