Vrhbosanski nadbiskup metropolit Tomo Vukšić predslavio je svečano misno slavlje u nedjelju 4. listopada u Franjevačkom samostanu sv. Franje Asiškoga u Gučoj Gori, čija je samostanska crkva proglašena jubilejskom u prigodi 800. obljetnice smrti sv. Franje za sve vjernike, svećenike, redovnike i redovnice u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. U koncelebraciji je bilo 30-ak svećenika, među kojima provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, gvardijan samostana fra Davor Petrović, gučegorski arhiđakon mons. Pavo Jurišić, travnički dekan vlč. Josip Lebo, te uz sudjelovanje brojnih vjernika, izvješćuje KTA.
Nadbiskup Vukšić je u propovijedi kazao da su u nasljedovanju primjera Isusa Krista brojni su kršćani u svom životu uspijevali primijeniti Evanđelje te biti Kristova produljena ruka u povijesti i sjati kao odbljesak Božje dobrote u svojim djelima i poštivanju stvorenja te ih je Crkva postavila za uzore cijeloj zajednici i svakom pojedincu.
Istaknuo je da se Crkva rado, s ponosom i zahvalnošću sjeća svih miljenika Božjih, koji su ponajprije dokaz da je u ljudskom životu svetost ostvariva.
„Sveci, kao ostvarene duhovne slike Boga, svi su jednako miljenici Božji. No među njima ipak postoje oni, koji su ostavili tako dubok trag u kršćanskoj duhovnosti, da je uvjerenje vjernika o njihovoj sličnosti s Kristom postalo opće. Jedan o takvih miljenika Božjih svakako je sveti Franjo iz Asiza, koji je u svom životu ostvario ne samo duhovnu sliku Boga samoga, nego je u njegovo tijelo Bog utisnuo i fizičku sličnost Kristu tako što ga je obdario znakovima rana Spasitelja svijeta.“
Vrhbosanski nadbiskup je napomenuo da se ove godine navršilo osam stotina godina od preminuća svetoga Franje, pa je u povodu te obljetnice papa Lav XIV. za cijelu Crkvu proglasio posebnu jubilejsku godinu.
„Blaženi prijelaz svetoga Franje Asiškog iz ovozemaljskoga života u nebesku domovinu dogodio se 3. listopada 1226. To je povod za ovaj jubilej, koji je vrhunac i ispunjenje nekoliko prethodnih slavlja u čast ovoga sveca: obljetnice postavljanja prvih jaslica, sastavljanja hvalospjeva ljepoti stvorenja, poznatoga kao Pjesma stvorova, te primanja svetih rana na brdu La Verni, svojevrsnoj Franjinoj Kalvariji. Jubilej je, naravno, i poziv svima u Crkvi da, kao pojedini udovi i kao zajednica Tijela Kristova, ostvarimo svetost u svom životu i tako u suvremenom svijetu budemo znakovi prisutnosti svoje svete Glave, Krista Gospodina,“ kazao je mons. Vukšić.
Dodao je da je naše doba vremenski čak osam stotina godina daleko od Franjina, ali sadržajno po mnogočemu slično je onomu u kojemu je živio ovaj svetac. „U tom smislu, Franjino učenje je na društvenoj razini također danas suvremeno, korisno, potrebno i valjano te je razumljivo, što ga treba nasljedovati i širiti kao vrlo odgojan i poticajan primjer djelatne kršćanske ljubavi prema svim Božjim stvorenjima i, s druge strane, istovremeno kao lijek protiv mržnje, nemorala, nesloge, sukoba, nasilja, privilegija, korupcije, nepravednog bogaćenja, bijede, zaostalosti, manipulacija, dominacije, loših zakona te drugih oblika industrije nepravde i ponižavanja čovjeka. Naime, cijela Crkva općenito i svi kršćani pojedinačno ne časte svece zbog njihove prošlosti, nego radi svoje sadašnjosti i budućnosti,“ kazao je vrhbosanski nadbiskup.
Dodao je da je na crkvenoj razini sveti Franjo uvijek suvremen i važan, posebice za one koji su izabrali u životu izbližega slijediti njegovu karizmu, nauk i primjer te odlučili živjeti u zajednicama, koje se ponose njegovim imenom.
„Primjer svetoga Franje zaista je mnogostruko koristan, ali i vrlo zahtjevan. Njegova je osnovna poruka, da svako novo dobro i svaka svetost na nov način počinju osobnom obnovom i obraćenjem. Odnosno, da svaki kršćanin treba sa sebe svući staroga čovjeka, to jest Adama, i obući se u novoga čovjeka, to jest Isusa Krista. Točno onako kako veli sveti Pavao kada piše, da Isusovi učenici trebaju „odložiti prijašnje ponašanje, staroga čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novoga čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine“. (Ef, 4,22-24),“ kazao je na kraju propovijedi mons. Vukšić.
Na kraju misnog slavlja vrhbosanski nadbiskup je udijelio potpuni oprosta onima koji su ispunili uvjete.
