Trudeći se izreći pohvalu ženi, muškarci običavaju reći da je žena nadahnuće mnogih umjetnika. Mnogih skladatelja, književnika i slikara. Mnogih glazbenika i pjevača. K tome se neki ne ustručavaju nadodati da je žena nadahnuće i ratnika, sportaša i avanturista, pa i razbojnika i inih zločinaca.
Dok joj tako izriču pohvalu – ili zamjerku – i ne primjećuju da ženu lišavaju osobnosti, da je svode na nešto – na nešto što njima može poslužiti. Na nešto čime žele protumačiti svoja djela, ali i opravdati svoja nedjela. Prenijeti svoju odgovornost na ženu. Žena mi je dala sa stabla pa sam jeo – opravdava se Adam pred Bogom na prvim stranicama Biblije.
Kako je teško preuzeti odgovornost za sebe! Za svoje pobjede i poraze. Za ono što čovjeka umanjuje. Kako je teško ustrajati u onome što čovjeka čini velikim! Teško je reći u kojim je okolnostima čovjeku teže: u onima koji ga čine neprimjetnim ili onima zbog kojih se zatekne posve izložen.
Svi smo mi, svatko od nas, rođeni nadahnućem Duha Svetoga. Svi smo obdareni njegovim nadahnućima. Ali kad nas Duh Sveti pohađa, kad nas prožima i potiče, on nas ne poziva da tek udomimo njegova nadahnuća. On nas poziva na susret osobnosti – Božje i ljudske osobnosti. Poziva nas da damo osobnost njegovim nadahnućima. Da mi budemo osobnost i život njegovih nadahnuća.
Duh Sveti nas poziva da budemo netko: nadahniteljica, nadahnitelj. On koji prah preobražava u život, ne želi to učiniti bez nas ili mimo nas. No on nas svojim nadahnućima ne želi sputati, poslužiti se nama, prigrabiti za sebe. On nas svojim nadahnućima želi uvesti u srce naše slobode, u srce naših osobnosti i odnosa. On nama želi poslužiti da otkrijemo puninu života. I da se za nju odlučimo.
Njegova nadahnuća nisu djeca osobitih trenutaka koja treba strpljivo iščekivati, koja se događaju posve rijetkima, k tome i posve rijetko. Ona su postojano u nama i oko nas. Prisutna su i u svim običnostima života, uključujući i u onom najneznatnijem. I svaki odziv njegovim nadahnućima rađa nova nadahnuća.
Biti čovjek, čovjek Duha Svetoga znači biti nadahnitelj. Nadahniteljica. Živjeti otvorena srca, ostvarene osobnosti – i u primanju i u davanju. Neomeđen prolaznošću, zauzeto živjeti u svom vremenu i prostoru. I nikoga, ponajprije ne sebe, svoditi na nešto. Jer, pozvani smo u život, u život koji ne prestaje.
