197
Sama, na raskrižju
Nepomična stojim,
Kao da i ne postojim.
Svi prolaze, nekud skreću,
A ja se i dalje pitam
Na koju stranu ja ću.
Sa svih strana zovu.
Mami me topli jug
I hladan sjever,
Ali put je dug,
Budi u meni nemir.
Sa daleka istoka
Sunce me sebi vuče.
Na čudesan zapad
Htjedoh sve do juče.
Tako iz dana u dan
Iste misli me muče.
Ali nešto mi reče
Kao u lijepu snu:
-Ne idi nigdje,
Tvoje je mjesto tu!
Tu među tvojima
Veže te tvoja sudbina
I draga djedovina.
Ne ostavljaj je u suzama,
Zagrli je u pjesmama.
