Početna stranica » Na izvoru franjevaštva

Na izvoru franjevaštva

9 min

U srpnju je, u Asizu, održan prvi Europski susret franjevaca s privremenim zavjetima. Otkud prvi put ovaj susret u povijesti u Redu koji ima osam stoljeća dugu povijest?

Od 14. do 19. srpnja 2024. godine održan je prvi Europski susret franjevaca s privremenim zavjetima u Asizu, na samom izvoru franjevaštva. Bio je to svojevrsni Kapitul na rogožinama braće s privremenim zavjetima iz cijele Europe. Otkud prvi put ovaj susret u povijesti u Redu koji ima osam stoljeća dugu povijest? Razlog je pomalo tužan jer dosad nikad nije bio broj braće toliko malen da bi se mogli sastati svi na jednom mjestu. Glavni organizator susreta je Generalno tajništvo za odgoj i izobrazbu Reda Manje braće, na čijem je čelu fra Darko Tepert, član Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda. Među 155 sudionika iz cijele Europe sudjelovala su četrnaestorica braće iz Franjevačke provincije Bosne Srebrene zajedno s meštrom fra Danijelom Nikolićem.

Bratsko druženje

Svoj put prema Asizu započeli smo još u subotu 13. srpnja kada smo u kasnim poslijepodnevnim satima krenuli iz Sarajeva na put prema Zagrebu. Naša prva stanica bio je Franjevački samostan i bogoslovija Hercegovačke franjevačke provincije u zagrebačkoj Dubravi gdje smo prespavali i ujutro slavili misu zajedno s hercegovačkim bogoslovima te smo onda nastavili put preko Slovenije.

Kažu biti u Rimu, a ne vidjeti papu, isto je kao i da nisi bio u Rimu. Tako je i proći pored Padove, a ne svratiti u baziliku sv. Ante Padovanskog skoro pa nemoguće. Kratko smo se zaustavili kod sv. Ante, pomolili se i nastavili dalje prema Asizu. Nadamo se da nam naš zemljak sv. Leopold Bogdan Mandić neće zamjeriti što smo bili u blizini, a nismo mu navratili.

Već polako iscrpljeni višesatnom vožnjom po suncu, stigli smo tik pred večeru u hotel Domus pacis u Asizu, u kojem se održavao susret. Večer smo iskoristili za šetnju oko bazilike svete Marije Anđeoske, i za razgovor s braćom iz drugih provincija.

Ponedjeljak, blagdan sv. Bonaventure, uz sv. Antu Padovanskog jedan od najizvrsnijih Franjinih sinova, bio je prvi radni dan. S radom smo započeli u velikoj kongresnoj dvorani gdje smo se svi skupili. Susret je animirao fra Darko koji je na početku objasnio kako se došlo na ideju da se organizira ovakav susret te nam je predstavio pomalo dramatične podatke o padu broja fratara u Europi, a podaci su bili predstavljeni po konferencijama. U Sjevernoslavenskoj, Južnoslavenskoj pa i Talijanskoj broj fratara polako opada, dok je u Anglo-saksonskoj i Zapadnoeuropskoj konferenciji broj naglo i drastično opao.

Uslijedilo je predstavljanje svake pojedine konferencije na način da su jedan ili dva fratra dali kratko svjedočanstvo svoga franjevačkog života i dali svoj pogled na aktualne probleme s kojima se susreće njihova provincija ili konferencija. Čuli smo potresno svjedočenje fra Stephana iz Nizozemsko-flamanske provincije koji je jedini brat s privremenim zavjetima u svojoj provinciji, koja još ima samo jednoga novaka, a prosjek godina u flamanskom dijelu provincije viši je od 80 godina. Zanimljivo je bilo vidjeti da se prosjek godina između slavenskih provincija i ostatka Europe znatno razlikuje. Dok su slavenskim provincijama većinom mladići u 20-im i ranim 30-im godinama, u ostatku Europe su to ljudi u kasnim 30-im, zrelim 40-im pa i 50-im godinama. Nakon tih uvodnih svjedočanstava bilo je uočljivo da svi živimo u totalno različitim kontekstima i da se naši pogledi na budućnost Reda i svijeta znatno razlikuju. Podijeljeni smo po jezičnim skupinama u kojima smo trebali govoriti o problemima s kojima se suočavamo u svojoj formaciji i o našim pogledima na budućnost Reda i formacije. Poslije je svaka skupina prezentirala određene zaključke svoga rada.

Poslijepodne je bilo slobodno, iako je teško bilo pronaći neku aktivnost, jer se Asiz pekao na 38 °C. Vrhunac dana bila je sv. misa u majci svih franjevačkih crkvi Porcijunkuli kojom je predsjedao fra Francesco Pilloni, provincijal Asiške provincije. Po završetku mise zajednički smo izmolili na talijanskom večernju službu časova. Ostatak večeri proveden je u bratskom druženju.

Molitva sa svecima

Drugi radni dan započeli smo jutarnjom molitvom po jezičnim skupinama, a nastavili predavanjem o pravilnoj ravnoteži kontemplacije i aktivnoga djelovanja u životu franjevačkih juniora. Predavač je bio fra Paolo Zampollini, predsjednik Komisije za duh molitve i pobožnosti i gvardijan u Spolettu. Ponovno je uslijedila rasprava u jezičnim skupinama i izlaganje nakon toga. S obzirom na to da je misa bila u bazilici sv. Klare, većina je sudionika, unatoč nesnosnoj vrućini, odlučila posjetiti stari grad, baziliku sv. Franje, sv. Klare, crkvu svete Marije Velike u kojoj se odnedavno nalazi izloženo neraspadnuto tijelo novoga sveca bl. Carla Acutisa i sl. Svetom misom je predsjedao fra Darko Tepert, a glazbeno su animirale sestre klarise.

Hodočašće na La Vernu

Srijeda je bila rezervirana za hodočašće na La Vernu, samostan i svetište koje se nalazi na istoimenoj gori na kojoj je Serafski otac primio svete rane. Ujutro smo krenuli prema La Verni raspoređeni u četiri autobusa. Kad smo stigli, vrijeme do sv. mise kratili smo u obilasku svetišta i molitvom u kapeli Stigmata. Svetom misom taj dan je predsjedao predsjednik Konferencije provincijalnih ministara Italije i Albanije fra Livio Crisci.

Poslijepodnevni program započeli smo ručkom u velikoj samostanskoj blagovaonici zajedno s domaćinima. U 15 sati sudjelovali smo na molitvi srednjega časa i procesiji od velike bazilike do kapele Stigmata. Na kraju nas je fra Livio sve blagoslovio relikvijama sv. Franje te smo imali priliku kratko vrijeme provesti u molitvi ispred relikvija. Dan na La Verni zaključili smo zajedničkom fotografijom. Iako nas nije fotografirao Šime Strikoman, slobodno možemo kazati da su fra Ivan Lovrić i fra Mate Šakić napravili, ako ne milenijsku, onda sigurno jednu povijesnu fotografiju.

Aktualne teme

U četvrtak je raspored bio malo obrnut od dosadašnjega. Nakon jutarnje službe prva točka bila je sv. misa u Gornjoj bazilici sv. Franje. Svetom misom je predsjedao biskup Mario Vaccari, OFM, a članovi Južnoslavenske konferencije pod dirigentskom palicom našega fra Ivana Pilića i uz orguljašku pratnju fra Marija Kvesića glazbeno su animirali misno slavlje. Uz meštre, fra Darka Teperta u koncelebraciji su bili generalni ministar Reda Manje braće fra Massimo Fusarelli i svi ostali članovi Generalnoga definitorija Reda.

Po povratku u hotel biskup Vaccari održao je predavanje na temu Novih oblika života i evangelizacije u Redu, odnosno iznio je vlastito iskustvo života u jednoj zajednici unutar Reda, koja je bila drukčija od ustaljenih oblika života unutar Reda. Nakon njega i generalni ministar Fusarelli podijelio je svoje iskustvo jer je i on sam živio u jednoj drugoj, ali sličnoj zajednici unutar svoje provincije prije nego je postao provincijalni, a zatim i generalni ministar. Prijepodnevni program završio je radom u jezičnim skupinama na istu temu.

Kako to obično biva, odmor je prošao u trenu i započeli smo s poslijepodnevnim programom. Prva točka bilo je izlaganje rada po skupinama. Nastala je velika polemika između zagovaratelja tradicionalnoga načina života i onih koji su zagovarali nove oblike života u zajednici, ali nitko nije imao dovoljno jake argumente da bi druge uvjerio u svoje stajalište.

Uslijedila je kratka stanka, a onda smo otvorili novu aktualnu temu pod naslovom Evangelizacija i mediji. Posebna se važnost posvetila djelovanju na društvenim mrežama. Gost predavač bio je član Američke franjevačke provincije fra Casey Cole, jedan od najpoznatijih katoličkih influensera u svijetu koji na YouTubeu ima više od 350 tisuća pratitelja. Po običaju, nakon predavanja je uslijedio rad u skupinama, to je bilo drugi put taj dan. Ovoga puta, u radu u skupinama, zajedno s braćom s privremenim zavjetima, sudjelovali su i članovi Generalnoga definitorija. Na izlaganju je vladalo dosad neobično suglasje većine braće da su društvene mreže danas neizostavno sredstvo evangelizacije, ali da se ne može i ne smije zaustaviti samo na virtualnom približavanju Crkvi, već se ljude, a posebno mlade, treba dovesti u realnu Crkvu.

Budućnost Reda Manje braće

Posljednji radni dan započet je predstavljanjem prijedloga dokumenta koji bi trebao proizići iz ovoga susreta plenarnoj skupštini. Prvotna zadaća dokumenta je da bude smjernica u sastavljanju novoga Ratio formationis Reda Manje braće. Nakon predstavljanja i prvoga glasanja na kojem je većina dokumenta usvojena, Komisija sastavljena od predstavnika članova svake jezične skupine povukla se da pronađe novo rješenje za neke sporne dijelove.

Po završetku glasanja plenarnoj skupštini obratio se generalni ministar. Fra Massimo je u svom govoru izrazio zabrinutost za budućnost našega Reda u Europi. Ukoliko se nešto ne promijeni pod hitno, Red bi mogao nestati na europskom kontinentu. Naveo je primjer provincije u Baskiji koja je prije 50-ak godina imala oko 1000 fratara, a sada samo 20-ak s prosjekom godina većim od 75. Glavni uzroci ovoga problema kriju se u gubljenju bratskoga suživota u zajednicama i trnjenju duha molitve zbog prevelikoga broja obveza. Po njegovu sudu rješenje za taj problem nalazi se u smanjenju pastoralnih obveza odbacivanjem nekih tradicionalnih oblika života i prihvaćanjem novih.

Posljednji rad u skupinama obilježila je polemika o konačnom obliku dokumenta. Članovima obje slavenske konferencije sporan je bio dio u kojem se rad na župama karakterizira kao jedan od glavnih problema u narušavanju bratskoga suživota i trnjenja duha molitve. Izlaganje rada obilježeno je žustrim reakcijama ovih dviju skupina, ali glasanjem u Komisiji i plenarnoj skupštini ostalo se kod prvoga oblika dokumenta.

Susret je okončan sv. misom u Porcijunkuli kojom je predsjedao fra Massimo. Nakon mise i ručka na prvi Europski susret braće u privremenoj formaciji spušten je zastor.

Odmah smo se uputili prema Zagrebu u kojem smo opet trebali prenoćiti prije povratka u Bosnu. Na putu uz dvije pauze, susreli smo se s ljetnom olujom u okolici Trsta, ali smo unatoč tomu sretno i uspješno u kasnim večernjim satima stigli do Zagreba. Umorni od puta i silnih rasprava jedva smo dočekali odmor. U subotu smo nakon molitve i doručka nastavili put prema Sarajevu, unatoč velikim gužvama na graničnim prijelazima između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u poslijepodnevnim satima stigli smo kući.

(Tekst: fra Matej Juričević / Foto: fra Dario Laštro)