Početna stranica » Moli za nas grešnike

Moli za nas grešnike

215 pregleda

Kad molim Očenaš, jednostavno lažem, jer u Očenašu izgovaram riječi Budi volja tvoja, a ja još uvijek živim po svojoj volji, u svom grijehu

Francuski katolički pisac i obraćenik Charles Pegui pisao je nekom prijatelju kako još uvijek ne može moliti Očenaš premda je uzvjerovao u Boga, u Isusa Krista i njegovu Crkvu. Naime, živio je u nesakramentalnom braku. Djeca mu nisu bila krštena jer se njegova supruga protivila. Međutim, savjest ga je prekoravala te je zato znao govoriti: „Kad molim Očenaš, jednostavno lažem, jer u Očenašu izgovaram riječi Budi volja tvoja, a ja još uvijek živim po svojoj volji, u svom grijehu, ali kad molim Zdravomariju, iskren sam jer kažem: moli za nas grešnike sada i na času smrti naše. Ocu nebeskom još ne mogu reći da vršim volju njegovu, da sam u sebi ostvario njegov život, ali pred Majkom Gospodinovom mogu reći da sam grešnik i njoj se preporučiti da moli za mene” (P. Marin, Marija). Zdravomarija je doista nezamjenjiva molitva, to je zapravo molitva nade i pouzdanja.

Prvi dio molitve je sastavljen od svetopisamskih riječi koje su Mariji uputili anđeo Gabrijel i njezina rodica Elizabeta, dok je drugi dio Zdravomarije plod vjere Crkve u Mariju kao Bogorodicu. Ta se vjera postupno oblikovala i učvršćivala u zajednici vjernika, a konačno je izražena na crkvenom saboru u Efezu 431. godine. Crkva je oduvijek naglašavala važnost molitve Mariji, osobito krunice. Poznato je kako je Napoleon izjavio: „Kad bih imao sto tisuća Hvata u svojoj vojsci, osvojio bih svijet.” Papa Pio IX. bio je drukčijega uvjerenja kada je riječ o osvajanju svijeta, pa je izjavio: „Kada bih imao vojsku molitelja krunice, osvojio bih svijet.” Katolička Crkva molitvu krunice držala je uvijek najčasnijom i najsnažnijom poslije svete mise, što se vidi i po tome što je čak dva mjeseca u godini posebno posvetila Mariji bez obzira na marijanske blagdane kroz crkvenu godinu. Prema tradiciji koju je podržavao i širio red dominikanaca, pobožnost svete krunice pokrenuo je sveti Dominik u 13. stoljeću u vrijeme borbe protiv heretika. Naime, krivovjerna naučavanja koja su se širila svijetom i neefikasnost križarskoga pohoda protiv njih, navela su svetoga Dominika da potraži Marijinu zaštitu i pomoć nakon čega mu se Marija ukazala i predala mu molitvu krunice. Od tada pa do danas ta molitva se osobito moli u teškim, dramatičnim i naizgled bezizlaznim situacijama.

Krunica je sažetak cijeloga evanđelja. Papa Leon XIII. govorio je kako svaki put kada razmatramo o Kristovu otajstvu u molitvi krunice na neki način imitiramo svetu dužnost koja je bila povjerena anđelima

Listopadska pobožnost nastala je kao rezultat jedne takve situacije. Naime, zahvaljujući molitvi krunice koju je zapovjedio papa Pio V., u kršćanskom svijetu izvojevana je glasovita bitka protiv Osmanlija kod Lepanta 7. listopada 1571. godine, nakon čega se na taj datum slavi blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice ili Gospe od Ružarija. Kasnije papa Leon XIII., kojega se naziva i „Papa od Krunice”, kao zahvalu za taj događaj uvodi praksu moljenja krunice u mjesecu listopadu. Nažalost, danas kod klera i redovništva, kao i kod laika, postoji pandemijska averzija prema molitvi krunice, što je dovelo do provale eksperimentalnih i egzibicionističkih molitava, ali i molitvenih skupina. Ne mogu se ni izbrojiti novonastale molitve i pobožnosti koje su možda lijepe pa i korisne, ali sigurno ne mogu zamijeniti snagu i evanđeosku dubinu Marijine krunice.

Krunica je sažetak cijeloga evanđelja. Papa Leon XIII. govorio je kako svaki put kada razmatramo o Kristovu otajstvu u molitvi krunice na neki način imitiramo svetu dužnost koja je bila povjerena anđelima. Sramotno je kada se mi ustručavamo činiti ono što anđelu nije bilo teško – pozdraviti Mariju (A. Liguori). Zašto se onda čudimo praznim crkvama i raspuštenim župama, agresivnom uvođenju bezbožnih ideologija, mladima koji ne prepoznaju životni smisao, gubljenju europskoga i katoličkoga identiteta, rastakanju obitelji, prirodnim katastrofama? Sveci su imali rješenje za ova pitanja: Marija i krunica.

Sveti Ivan don Bosco plodove svoga rada zahvalio je molitvi krunice. Marijanski svetac Ljudevit Montfortski u svojoj čuvenoj knjizi Čudesna tajna svete Krunice naveo je mnoštvo primjera u kojima su se po Zdravomariji grješnici obratili i župe oporavile od krivovjerja i nevjere. Na koncu, o važnosti krunice za obraćenje grešnika i okorjelih srdaca potiču nas i Marijina ukazanja u Lourdesu i Fatimi. Njezine riječi ulijevaju nadu u mogućnost mira u nemirnim vremenima i nadu u spasenje grješnicima.