Početna stranica » Mi ovo činimo, a u inozemstvu je uvredljivo

Mi ovo činimo, a u inozemstvu je uvredljivo

162 pregleda

Dok radimo svakodnevne stvari na određen način, smatrajući da je to tako "prirodno" i "normalno", ne razmišljamo koliko su nam ustvari kultura i društvo odredili kako ćemo  jesti, smijati se, oblačiti, pokazivati poštovanje ... Evo primjera koji pokazuju da naše uobičajene radnje nisu praksa u drugim zemljama.

Napojnica – U Japanu i Južnoj Koreji napojnicu smatraju uvredom. Radnici duboko vjeruju da su dobro plaćeni za svoj posao i dobro ga rade. Njima ne treba novčani poticaj.

Sjedenje na zadnjem sjedištu taksija – u Australiji, Novom Zelandu, i u nekim dijelovima Irske, Škotske i Nizozemske, smatra se nepristojnim ako ne sjednete na mjesto suvozača. To je pitanje jednakosti.

Palac gore – Na bliskom Istoku, u Latinskoj Americi, Zapadnoj Africi, Rusiji i Grčkoj palac gore ima isto značenje kao i nama podignut srednji prst.

Smijanje otvorenih usta – u Japanu se ovakav smijeh smatra nekulturnim, nešto slično kao kad netko jede otvorenih usta ili mljacka.

Akademskih 15 minuta kašnjenja – koji su za nas koliko-toliko prihvatljivi, u nekim zemljama kao što je Njemačka, smatra se veoma bezobraznim, jer to znači da ne cijenite tuđe vrijeme.

Doći na vrijeme – s druge strane Latinska Amerika, pogotovo Argentina, ima nepisano pravilo da se na večeru uvijek kasni.

Jedna ruka u džepu – smatra se arogantnim potezom u Turskoj, kao i u Južnoj Koreji.

Korištenje lijeve ruke kada radite bilo što – u Šri Lanki, Africi, Indiji i na bliskom Istoku nije se uvijek koristio toaletni papir, već lijeva ruka. Za njih je kao šamar u lice kada vide da netko koristi lijevu ruku za rad.

Otvaranje darova odmah – u Kini i Indiji cijepanje ukrasnog papira pred darivateljem i otvaranje dara pokazatelj je gramzivosti.

Pokazivanje stopala – u arapskim, muslimanskim, hinduističkim i budističkim zemljama pokazivanje stopala se smatra nepoštivanjem drugoga, jer se drži da je to najprljaviji dio našeg tijela budući da dodiruje zemlju.

Ispijanje tuđeg alkohola – Nepristojno je da pijete alkohol koji niste donijeli na zabavu u Norveškoj. Dok je kod nas normalno da donesete bocu piva, a pijete što vam se prohtije.

Muškarac bez majice – u Južnoj Koreji muškarci nose majice čak i na plaži.

Hrana izvan restorana ili kuće – Dok je kod nas normalno da prezalogajimo nešto na ulici, u autobusu, na radnom mjestu … u Ruandi i Japanu to se smatra neprihvatljivim.

Dodirivanje – Ako grlite ili dodirujete nekog u Kini, Koreji, na Tajlandu ili bliskom Istoku, možete ga uvrijediti. Poštovanje tuđeg intimnog prostora varira od zemlje do zemlje.

Postavljanje određenih pitanja – Naše “kako si, što radiš, što ima novo” u Nizozemskoj, na primjer, smatrat će se kao da zabadate nos u tuđu privatnost.

Odbijanje hrane –Kad smo u gostima, nekada odbijemo što nam nude i to iz pristojnosti ili kako ne bismo namučili domaćina. U Libanonu bi se za takav potez domaćini ozbiljno naljutili.

Uzimanje darova  bez prethodnog odbijanja – u Japanu i Kini se očekuje da nekoliko puta odbijete dar prije nego što ga uzmete, dok se kod nas objeručke prihvaća, često bez ičega zauzvrat.

“Čiš­ćenje” tanjura – Kada pojedete sve iz tanjura, obično znači da vam se obrok veoma svidio, a domaćinu pokazujete koliko ste uživali. U Kini, Rusiji, na Filipinima i Tajlandu to znači da ste još gladni i da vam domaćin treba  donijeti hrane.