Početna stranica » Majka Milosrđa (Vilnius, Litva): Zaštita u danima nevolje

Majka Milosrđa (Vilnius, Litva): Zaštita u danima nevolje

358 pregleda

Blagdan Marije, Majke Milosrđa slavi se u trećem tjednu studenoga. Ova ikona postala je simbolom grada Vilniusa i predmet štovanja kako katolicima tako i pravoslavcima

Dolaskom mjeseca studenoga iz sjećanja mi naviru slike s jednoga predivnog hodočašća kroz istočnu Europu. U mislima prebirem uspomene iz zemlje čestitih i hrabrih ljudi koji su tijekom povijesti mnogo propatili čuvajući polog kršćanske vjere. Litvu sam već ranije spominjao pišući u rubrici Na putu do svetosti o sv. Kazimiru, svecu kraljevskoga roda, čije kosti počivaju u katedrali litvanske prijestolnice. A sada bih poneku riječ o duhovnoj znamenitosti ovoga grada – po kojoj je Vilnius poznat diljem svijeta. Riječ je o neobičnom svetištu Majke Milosrđa u gradskoj jezgri Vilniusa, pučki nazvanom Vrata od Zore (na litvanskom Aušros Vartai). Točnije rečeno radi se o ikoni Blažene Djevice Marije koju vjernici štuju na ovome mjestu. Upoznajmo ukratko povijest ovoga zanimljivog svetišta.

Gospina ikona bila je postavljena iznad jednih od gradskih vrata Vilniusa negdje oko 1630. godine, zajedno sa slikom Krista Spasitelja. Gospinu ikonu i Isusov lik naručio je tadašnji upravitelj grada. Bio je to ondašnji običaj postavljanja blagoslovljenih slika i kipova svetaca u malim nišama gradskih zidina radi zaštite od neprijatelja, ali i blagoslova prolaznika. Lik Krista Spasitelja resio je vanjski dio gradskih vrata, a Gospina ikona bila je postavljena u malenoj niši unutar zidina do koje se moglo doći strmim stepenicama, gdje su vjernici molili i palili svijeće. Od samih početaka ovaj lik Djevice slovio je u narodu kao čudotvoran te su karmelićani 1671. posvetili skromnu kapelicu u kojoj je čuvana ova ikona. U isto vrijeme, u duhu istočne tradicije, ikona je optočena srebrom i zlatom tako da su na koncu ostali vidljivi jedino Marijino lice i ruke. Tradicija veli da je 1702., kada je tijekom Velikoga sjevernog rata u grad provalila švedska vojska, Gospa pritekla u pomoć svome narodu. U samu zoru srušila su se teška željezna gradska vrata, iznad kojih je bila ikona Majke Božje, ubivši pri tome četiri švedska vojnika. Bio je to povod za uspješan kontranapad poljsko-litvanskih trupa i protjerivanje neprijatelja.

Godine 1715. izgorjela je drvena kapelica, ali ikona je čudom preživjela i privremeno smještena u crkvu sv. Terezije. Pet godina kasnije u nazočnosti četvorice biskupa, gradskih vijećnika i brojnih vjernika posvećena je nova kapelica na gradskim vratima u koju je vraćena ikona. Godine 1773. papa Klement XIV. promaknuo je kapelicu u proštenište i odobrio štovanje Gospina lika. Tijekom budućega vremena ovo maleno svetište bilo je dograđivano i ukrašavano. Konačna veća restauracija urađena je 1927., a iste godine 2. srpnja 1927., uz blagoslov pape Pija XI., ikonu je svečano okrunio kao Majku Milosrđa varšavski nadbiskup, kardinal Alexander Kakowski.

Od samih početaka ovu čudotvornu ikonu pratile su različite teorije o njezinu podrijetlu kao i vremenu nastanka. Konačno, suvremenom metodom dendrokronologije, tj. ispitivanjem strukture drveta, došlo se do zaključka da je drvo hrasta od kojega je izrađena ikona raslo u razdoblju od 1434. do 1620. godine. Blagdan Marije, Majke Milosrđa slavi se u trećem tjednu studenoga. Ova ikona postala je simbolom grada Vilniusa i predmet štovanja kako katolicima tako i pravoslavcima. Bezbrojne zavjetne pločice kojima vjernici zahvaljuju Mariji za sve uslišane molitve ukrašavaju ovo hodočasničko mjesto. Najveća crkva posvećena Majci Milosrđa kod Vrata od Zore nalazi se u poljskom gradu Gdanjsk.


Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!