Jedino sredstvo pomoću kojega ubojice vladaju nad ljudima jest zastrašivanje ljudi smrću: zastrašivanjem strahom od smrti i samom smrću. Isus je bio čovjek ljubavi. Cijeli njegov život je svjedočenje ljubavi a njegova nasilna smrt je vrhunac toga svjedočenja ljubavi. njega predstavnici vjerske i političke vlasti nisu uhitili i osudili na smrt zbog nekog zlog djela nego zbog toga što je bio dobar, zbog toga što je činio dobro i svjedočio ljubavi. Vlast je pomilovala zločinca, a Isusa je osudila na smrt i objesila na križ. Tako se ponaša vlast.
Isusovi su učenici nakon Isusove nasilne smrti na križu bili uvjereni da Razapeti Isus živi, da je Razapeti Isus kod Boga, da mu je Bog darovao novi život, i to takav život koji više ne mogu razoriti ni ubojice ni smrt. Kršćanstvo počinje vjerom da Razapeti Isus živi, da je Razapeti Isus uskrsnuo.
Uskrsnuće nije povratak u ovaj prostornovremenski život. Pod Isusovim uskrsnućem ne mislimo na oživljavanje mrtvaca, jer će oni koji su oživjeli . poslije kliničke smrti ili poslije stvarne smrti – ponovno umrijeti. Oni, dakle, nisu umakli smrti, nisu nadišli smrt, nisu, dakle, dobili novi život – vječni život, uskrsni život – koji više ne podliježe smrti. Tom novom, vječnom, uskrsnom životu smrt više ne može nauditi, taj novi život nije smrtan. Uskrsnuće nije nastavak ovog prostornovremenskog života. novi, vječni život ne podliježe vremenu, vremenskom slijedu: prije – poslije, nego je nadvremen, nadilazi vrijeme. Novi, vječni, uskrsni život je nešto posve novo, jer on potječe od Boga koji je posve nov, novi život je zapravo definitivno zajedništvo s Bogom koji je Ljubav.
Vjerovati u uskrsnuće znači vjerovati u Boga koji je Ljubav, znači povjeriti Bogu, koji je Stvoritelj novog života, i svoj život i svoju smrt. Bog iz ništa stvara sve, on iz smrti poziva na novi život. Tako je i Isusu darovao novi život i time potvrdio da je Isus imao pravo, a ne njegove ubojice. Time je potvrdio da je ljubav jača od smrti.
