Početna stranica » Kriteriji

Kriteriji

322 pregleda

Kriteriji nas ne smiju plašiti, oni su poput znakova pored puta, mogu biti spasonosni i voditi nas prema končanom cilju. Oni su, u konačnici, mjerilo, referentna vrijednost kojom se ispituje postignuće određenih ciljeva ili standarda. Oni su kontrolna točka

Želi li se postići bilo što ili se javiti na natječaj za bilo kakvo radno mjesto ili projekt, prvo se traži ispunjavanje određenih kriterija. Tada smo posebno ažurni i pažljivi. Kriteriji su važni za svakodnevni društveni, ali i crkveni život. Krist je došao navijestiti kraljevstvo Božje te nedvosmisleno upućuje kome ono pripada, odnosno koji su kriteriji za baštiniti ga. Crkva, koja u svoje krilo prihvaća i grešne i pravedne, posjeduje određene kriterije. Oni nas ne smiju plašiti, oni su poput znakova pored puta, mogu biti spasonosni i voditi nas prema končanom cilju. Kriteriji su, u konačnici, mjerilo, referentna vrijednost kojom se ispituje postignuće određenih ciljeva ili standarda. Oni su kontrolna točka.

Na temelju kriterija prosuđujemo i donosimo vrijednosne odluke. Ako nema kriterija, kako tada donijeti prosudbu i odluku? Manjak održivih i dugotrajnih odluka, zbog kojih svakodnevno patimo, posljedica je nepostojanja ili zanemarivanja kriterija. Možda među najteže napore uma spada uspostavljanje kriterija i njihovo provođenje. Međutim, zahvaljujući upravo čvrstim i jasnim kriterijima i njihovoj provedbi još uvijek postoje stare i tradicionalne institucije. No, i one gube svoju relevantnost i smisao upravo zbog krize bazičnih kriterija koji imaju univerzalnu vrijednost, a koje u doba relativizma nema tko uvažavati. Relativizam i individualizam uvelike su doprinijeli društvu u kojemu se ukidaju univerzalni kriteriji na mjesto kojih svatko postavlja svoje vlastite kriterije. Upravo zbog individualizacije kriterija danas i živimo veliko nerazumijevanje i svjedočimo svakodnevnom dijalogu gluhih te bezumnom i nekritičnom klimanju glavom.

Ako izgubimo iz vida ili zanemarimo univerzalne, ali i specifične kriterije kao kontrolne točke npr. neke zajednice, tada jednostavno nećemo znati pripadamo li još toj zajednici i koji je smisao življenja u njoj. Ako nema kriterija, u opasnosti smo ne prepoznati vrednote i vrijednost zajedničkoga življenja, jer nas poštivanje određenih kriterija ipak povezuje. U ozračju bez kriterija sama zajednica gubi svoju vrijednost i relevantnost. Bez postojanja kriterija kao mjerila za pojedinca i zajednicu trne grižnja savjesti, slabi povjerenje, nestaju uzori u koje se ugledati, teško se pronalazi smisao žrtvovanja za samu zajednicu ili opće dobro, dovodi se u pitanje smisao same službe. Zajednica i opće dobro gube na vrijednosti ili se čak i raspadaju ako većina u zajednici postane neosjetljiva na kriterije ili ih posve zanemari.

Nepostojanje ili zanemarivanje bazičnih kriterija vodi neosjetljivosti za složenije i specifične kriterije. Bez kriterija kao kontrolne točke oblikuje se društvo neosjetljivo na kriterije što je uvod u tihu anarhiju, u kojoj svatko radi što hoće do mjere do koje sam sebi ne presudi i tako pokaže da je on jedini kriterij i jedino mjerilo samome sebi. Pred nepostojanjem jasnih kriterija uvijek se javlja mogućnost neke vrste otpora u kolektivnom i individualnom smislu koji se može artikulirati kao povlačenje u sebe, odmak od zajednice, nezainteresiranost, pa čak i tihi prijezir prema zajednici. Jednom riječju, smrt kriterija vodi smrti načina življenja koji je bio obogaćen određenim kriterijima. Kriteriji nisu izmišljotina perfekcionista, nego postoje oduvijek kao naravna mjerila i referentne točke. Priroda nam najbolje svjedoči o naravnim kriterijima i što se događa ako ih zanemarimo. Sam je Isus postavljao specifične kriterije: hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, tko hoće biti prvi neka svima bude poslužitelj.

Kada pojedinac koji se izručio Bogu u nekoj zajednici uoči nepostojanje ili grubo zanemarivanje kriterija, tada više jednostavno ne osjeća istinsku pripadnost zajednici u koju je ušao. Možda još ostaje u njoj, ali joj više ne pripada iznutra, jer je i ona prestala iznutra pripadati samoj sebi i onoj svrsi prema kojoj je vode kriteriji. Nepostojanje i neprovođenje kriterija može prerasti u agoniju za one koji žele živjeti po njima. Na onima koji uspostavljaju i nadgledaju kriterije velika je odgovornost. Odgovornost je to, usudio bih se reći, koja ima reperkusije ne samo za ovozemaljski život. Zbog toga je papa Benedikt XVI. nedvosmisleno upozorio biskupe: „Biskup mora biti jak ne snagom sile, nego jasnoćom kriterija naspram nasilja koje je danas moderno protiv kršćanske istine, ali i ljudskih kriterija zdrave naravi.”

Uvjeren sam da samo istinski duhovni nadglednici mogu biti obnovitelji kriterija koji su zamrli. Oni jedini mogu i imaju svetu obvezu otvoriti smisao za poštivanje kriterija. No, oni prvi trebaju biti nositelji, nadziratelji i promotori kriterija kako bi vratili vjeru barem u institucionalni oblik zajedništva, ako ne i u ono zajedništvo prema kojemu svi hodimo i koje predstavljamo, ukoliko je ono izgubljeno. Ne treba ni spominjati da kriteriji moraju biti pravedni te voditi računa o pojedincu i zajednici u konkretnoj situaciji. Vjerujem da je to prvi korak prema revitalizaciji društva, Crkve, crkvenih institucija i malih zajednica.


Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!