Na Uskrs Crkva slavi pobjedu Isusa Krista, Sina Božjega nad smrću. Time je obećao vječni život svima koji u njega vjeruju. Ovaj je događaj bitan za kršćansku vjeru, no tijekom povijesti ovaj središnji trenutak za kršćanstvu nije bio motiv u umjetnosti. Vjernici su u ranom kršćanstvu koristili simbole Kristova monograma u lovorovu vijencu ili pak uskrsno janje. Uz to ni četiri evanđelista ne opisuju sam događaj uskrsnuća. Umjesto toga oni ostavljaju mjesto ženama i apostolima koji će potvrditi ovaj slavni događaj svojim svjedočanstvom.
Od IV. stoljeća u umjetnosti se prikazuju žene, tri Marije, koje su došle na prazan grob i susrele anđela. U pravoslavnim Crkvama raširene su slike Kristova silaska nad pakao. Drugi su motivi primjerice nevjerni Toma ili Marija Magdalena koja je Uskrsloga susrela u vrtu, ali ga ne smije dodirnuti (noli me tangere).
Tek od 12. stoljeća slikari prikazuju sam događaj uskrsnuća i prikazuju Krista kako izlazi iz groba. Od toga trenutka u likovnoj umjetnosti postoji veliko mnoštvo različitih prikaza ovoga motiva.
Fra Angelico – Uskrsnuće Kristovo i žene na grobu (1440. – 1442.)
Na prijelazu iz srednjega vijeka u renesansu fra Angelico je naslikao dvostruku scenu. Žene dolaze na Isusov grob i ondje nalaze anđela koji im govori kako je Krist uskrsnuo (usp. Mk 16,1-8). One ne mogu vjerovati, a Marija Magdalena čak zaviruje u sarkofag, kao da unutra traži Isusa. Uskrsnuli pak lebdi iznad njih. Fra Angelico ovdje izabire srednjovjekovni izraz, u kojemu je Krist uspravljen iznad groba. Time naglašava kontrast između sadašnjega stanja i ležećega položaja u grobu.
Isus Krist jest dio ove slike, ali nije sasvim dio ovoga događaja. Oblak ga već dijeli od ovozemaljske sfere. Okružen je božanskim svjetlom, aureolom u obliku badema, tzv. mandorlom, u ruci drži zastavu i palminu granu kao znak svoje pobjede nad smrću.
Talijanski umjetnik fra Angelico svoje je slike izradio kao freske u prostorijama svoga matičnog samostana svetoga Marka u Firenci. U 16. stoljeću nastala je prva biografija fra Giovannija Angelica, iz pera Giorgija Vasarija. Danas slovi kao jedan od najznačajnijih umjetnika rane renesanse.
Peter Paul Rubens – Usrksnuće Kristovo (1611. – 1612.)
Simboli pobjede nad smrću – pobjednička zastava i palmina grana nalaze se i na prikazu Isusa uskrsnuloga umjetnika Petera Paula Rubensa. Ovo je djelo nastalo uz epitaf Jana Moretusa i njegove supruge Martine Plantijn. No, za razliku od statičkih prikaza srednjega vijeka, ovaj je Krist dinamičan, s istaknutim pokretima. Ispunjen novom snagom istupa iz svoga groba. Ne vide se tragovi ranjavanja na njegovu tijelu. Rubens prikazuje jasnu pobjedu života nad smrću, naslikavši savršeno ljudsko tijelo. No unatoč tomu, Krist je različit od prikaza svega ovozemaljskoga na slici. To Rubens postiže kontrastima svjetlosti – s jedne strane rimski vojnici obasjani su slabim svjetlom, a s druge strane čini se da je sam Krist izvor svjetla. Njegovo je božansko svjetlo toliko snažno da je jedan od rimskih vojnika prekrio oči.
Peter Paul Rubens smatra se jednim od najznačajnijih slikara baroka. Rođen je 1577. godine u današnjoj Njemačkoj, ali pripada flamanskim slikarima. Već je za života doživio slavu umjetnika, a svoje je radove stvarao u Antwerpenu.
Carl Bloch – Kristovo uskrsnuće (1875.)
Velika kamena ploča koja je prekrivala Isusov grob nije tek odmaknuta, nego se sasvim raspala. Dolje desno naziru se ostaci vatre. Vojnici su s toga mjesta zasigurno pobjegli, ostavivši za sobom svoje oružje. Ovoj dramatici umjetnik Carl Bloch suprotstavlja gotovo nestvarnu mirnoću svojih likova. Isus Krist zauzima središte, pogleda usmjerenoga u nebo. Desno i lijevo od njega kleče dva anđela, također u nepokretnom stavu.
Kao i u drugim umjetničkim djelima 19. stoljeća ovdje Bloch miješa realizam s izrazom kasnoga srednjovjekovlja. Suvremenom promatraču ova se slika čini ukočenom, ali je to prikaz trenutka.
Danski slikar Bloch prvotno je trebao biti moreplovac. No zarana je pokazao i svoj umjetnički talent, pa je studirao slikarstvo. Kristovo uskrsnuće, djelo koje je naslikao za crkvu sv. Jakoba u Kopenhagenu, slovi kao jedna od njegovih najpoznatijih umjetnina.
Matthias Grünewald – Kristovo uskrsnuće (1512. – 1516.)
Od srednjovjekovlja postoji raširen motiv za Uskrsnuće – izlazak sunca. Njemački umjetnik Matthias Grünewald u svom djelu za oltar u Isenheimu otišao je korak dalje i prikazao Uskrsloga kao čisto svjetlo. Njegovo tijelo zrači bijelom i sunčano-žutom bojom i okružen je narančastim obručem svjetlosti. Njegova glava kao da se stapa sa suncem. Krist promatraču pokazuje svoje ranjene ruke, a umjetnik ih je još istaknuo malim svjetlosnim krunama. Time je naglašeno kako bez križa nema ni otkupljenja. Slika ujedinjuje tri misterija – Uskrsnuće, Uzašašće i Preobraženje. I dok Krist uzlazi iz groba, vojnici potreseni padaju na tlo. Ukopni povoji mijenjaju boje – postaju plavi, zeleni, crveni i žuti.
Do danas se ne zna sa sigurnošću identitet umjetnika koji je naslikao oltarsku sliku u Isenheimu. Slika se pripisuje Mathisu Nithartu ili Gothartu, koji se naziva Matthias Grünewald. Kako je u pitanju oltarna slika, postoje i susjedne slike na kojima su naslikani prikazi razapinjanja, Navještenja, i scene iz života sv. Ante Pustinjaka.
