Grmeč se proteže većim dijelom sjeverozapadne Bosne, a omeđen je sa sjevera i sjeverozapada tokovima rijeke Une i Sane te Japranskom i zlatnom Saničkom dolinom; s druge strane Bravskim, Petrovačkim, Bjelajskim i Medenim poljem. Kako spada u naše najduže planine, njegova dužina je oko 70 kilometara. Također nekoliko većih mjesta okružuje ovu planinu, a to su Bihać, Bosanski Petrovac, Ključ, Sanski Most i Bosanska Krupa.
Grmeč se ne može pohvaliti nekom većom visinom, jer je njegov najviši vrh Crni vrh s 1604 m nadmorske visine, uz brojne niže vrhove. U njegovom podnožju proteže se prostrani Podgrmeč s nižim planinskim obroncima Majdan planine i Srnetice. Šira oblast Podgrmečja smještena je između 200 i 1200 metara nadmorske visine gdje susrećemo raznolike oblike reljefa u svom punom kontrastu; od stjenovitih vrhova i valovitih brežuljaka, preko visoravni i poljana, kroz riječne kanjone i klisure i na kraju do polja i ravnica.
Šumovite padine Grmeča obrasle su četinarskim i bjelogoričnim šumama, među kojima dominiraju bukva i jela. Pored šuma planina je ispresijecana brojnim livadama i poljanama. Posebna vrijednost ove planine su i manji dijelovi šuma koji su zadržali svoj prašumski karakter te danas predstavljaju prave riznice za istraživanje. Pored tih dobro očuvanih šuma, tu je i bogatstvo biljne raznolikosti.
Istražene špilje i pećine
U hidrografskom pogledu Grmeč je veoma interesantan jer se na njemu nalaze brojna izvorišta potoka i rijeka uz nekoliko manjih jezera. Za rijeku Sanicu možemo reći da je jedna od najznačajnijih, najinteresantnijih i najljepših. Ona nastaje od dva vrela koja izviru ispod obronaka Grmeča. Prvo vrelo je s manjim jezerom, a drugo vrelo je u pećini. Od ostalih većih hidrografskih jedinica tu su Vojskova, Japra i Korčanica. Od prirodnih jezera treba istaći Saničko i Jabukovačko jezero, ali i mnoga druga Grmečka vrela i izvore.
Kako planina Grmeč pripada kraškoj zoni koja se formirala u nizu burnih geoloških procesa koji su se odigravali kroz duge geološke epohe, formirana je današnja struktura tla i reljefa. Zapravo, geološka evolucija ovog područja počinje u mezozoiku (trijasu, juri i kredi) preko kenozoika (tercijaram, paleogena i neogena) i kvartara kad se završava formiranje današnjeg reljefa. Današnji reljef karakteriziraju kraški fenomeni, s mnoštvom špilja i pećina. Od velikog broja, do danas je ispitano njih 15, od kojih je 14 suhih i jedna s vodenim površinama i tokovima. O kakvom je bogatstvu riječ može se vidjeti iz popisa istraženih: Jojnikovac s istraženih 460 m, Jama Grmeč s 237 m, Čatrnja 115 m, Dvogrla 112 m, Gorana 81 m, Brezno iza Šiljatog Šljemena 80 m, Brezno na Pločevcu 71 m, Brezno u Dulidbahu 61 m, Pećina pod Vrščelikom, odnosno jama s 60 m, Brezno na cesti 58 m, Brezno na Torovima 43 m, Brezno na Udorubreznom 42 m, Brezno na željezničkoj pruzi s 30 m, Okruglo brezno s 30 m i Tomaševo Brezno s 24 m. Od ostalih kraških fenomena u sjeverozapadnom dijelu se ističu brojne vrtače.
Grmeč i njegova okolna područja pod utjecajem su planinske i umjereno kontinentalne klime. Od polovice svibnja do kraja rujna klimatske prilike su veoma ugodne. Prijelazi godišnjih doba su postupni i blagi. U planinskom dijelu zime su duge s obiljem snijega, a ljeta prilično svježa. Međutim, mraz je česta pojava. Grmečom puše hladan vjetar, sjeverac, koji u zimskim mjesecima donosi snježne oborine, a u proljeće i jesen kišu. Prosječna godišnja količina oborina iznosi 1250 mm. Oborina ima dosta u jesen, zimi i u proljeće. Vremenske prilike Grmeča i njegovih obronaka su pod utjecajem strujanja toplog zraka koji dolazi od Jadranskog mora i rashlađenog visinskog sloja koji nastaje nad Grmečom i okolnim planinama, a koje utječu na česte promjene vremena i temperatura.
Mraz je također česta pojava u ovim predjelima, pogotovo u kasnu jesen i rano proljeće. Grmečom puše hladni vjetar sjeverac koji donosi snježne oborine u zimskim mjesecima, a u
proljeće i jesen kišu. Snježne oborine u višim predjelima su dosta visoke.
Očuvana i čista priroda
Zahvaljujući upravo povoljnim klimatskim prilikama i konfiguraciji terena, biljni i životinjski svijet na ovom prostoru raznovrstan je i vrlo bogat. Šume, šikare, livade, krčevine, rijeke i potoci, kao i visinska raslojenost, pružaju stanište raznolikoj flori i fauni. U šumama i travnjacima Grmeča mogu se vidjeti srne, zečevi, lisice, kune, tetrijebi, fazani, medvjedi, vukovi i divlje svinje. U grmečkim selima, kao i u drugim planinskim selima u Bosni i Hercegovini, stanovništvo se pretežno bavi sitnim poljoprivrednim radovima, stočarstvom, eksploatacijom šume i uslužnim djelatnostima. Priroda je u tom kraju još dobro očuvana i čista. Zbog toga su ljudi najviše zainteresirani za proizvodnju organskog meda, voća i ostale zdrave hrane.
Kada je flora u pitanju, Grmeč se ne može pohvaliti brojnošću endemskih vrsta, ali su zato sve ostale vrste brojne. U bjelogoričnim šumama nalazimo hrastove, bukvu, grab, klen, javore, lipe i jasen, a među grmovima se ističu lijeska, drijen, glog, zova. Šume četinjača grade jela, smreka i bijeli bor, a sporadično, kao pojedinačno stabalce ili grm, naći ćemo i tisu. U zajednici šuma zastupljeno je i ljekovito i endemsko bilje, šumsko voće i razne vrste gljiva. Na brojnim livadama i pašnjacima, pored raznih vrsta trava, susrećemo i brojne ljekovite biljke. Raznovrsnost biljnog svijeta praćena je bogatstvom životinjskog svijeta. Od plemenite divljači se ističu: srne, zečevi, lisice, kune, tetrijebi i lještarke, kao i divlje svinje, a od zvijeri: mrki medvjedi, vukovi, dok se ris javlja povremeno. Tu su još i divlje mačke te vidre uz rijeku Sanicu. Brojne su i ptičje vrste, a među grabljivicama su orao, jastreb, kobac, sokol i sove, dok su među manjim pticama djetlić, sjenica, crvendać, kos, sojka, brljez i sl. Među gmizavcima dominiraju zmije otrovnice, poskok i šarka, a tu su i brojni gušteri i vodozemci.
Grmečke legende
O Grmeču su ispričane brojne priče i satkane zanimljive legende. Najviše je onih koje govore o nastanku grmečkih i podgrmečkih sela i obitelji. Jedna od legendi koja se posebno izdvaja i koja i danas živi je ona o dvije sestre koje su se posvađale i pretvorile u zmije. Jedna je otišla da živi na Grmeč, a druga na susjednu planinu Osječenicu. Legenda kaže da se one svake godine posjećuju, a seljani govore da svake godine na proljeće primijete neobičan trag kroz travu. O zmijama na Grmeču pričaju i stari mještani mjesta Smoljanci. Oni govore o velikoj zmiji koja je živjela na Grmeču. Kažu, sve bi spalila kud prođe. Ako je netko poljubi, pretvorila bi se u ćup zlata i djevojku, i to bi mu pripalo.
Uskotračna pruga
Preko Grmeča je vodila trasa uskotračne pruge koja se od Ključa i Bravskog spuštala k Sanskom mostu i Prijedoru, a drugim dijelom išla ka Bosanskom Petrovcu i Oštrelju. O tome svjedoče brojne trase pruge koja je sedamdesetih godina napuštena, a s napuštanjem pruge napuštena su i brojna naselja koja su nikla uz prugu. Tako je na Grmeču napuštena Mijačica, mjesto sa oko 5000 stanovnika, koje je svojevremeno imalo i kino dvoranu, ambulantu i sve sadržaje koje jedno malo mjesto trebalo imati. Danas je to hrpa ruševina koje vremenom zarastaju u šumu.