Veći broj bosanskih Srba, pod utjecajem tada najutjecajnije Srpske demokratske stranke, bojkotirao je referendum, pokazujući time da želi ostati ovisan o dotadašnjoj Jugoslaviji. No, Jugoslavija u trenutku referenduma nije bila „dotadašnja” jer su iz nje već bile izišle Slovenija i Hrvatska te joj je samo ostalo ime, kojim su se Srbi još neko vrijeme pokrivali, dok im interesi i namjere nisu do te mjere ojačali da im više nije trebao jugoslavenski pokrivač kao sakrivač. Oni pak koji su izišli na referendum ostali su još dugo ovisni o jugoslavenskim generalima, brigadama, tenkovima, avionima… a o jugoslavenskim tajnim službama da se i ne govori.
Na osnovi rezultata referenduma međunarodna je zajednica priznala izdvajanje Republike Bosne i Hercegovine iz sastava države Jugoslavije u posebnu državu. Dan referenduma proglašen je kasnije državnim blagdanom, Danom neovisnosti, koji se obilježava 1. ožujka, ali u samo jednom dijelu države i nacije: Vlada Republike Srpske izrijekom ga odbacuje i umjesto njega obilježava dan Daytonskoga sporazuma.
Samo od sebe navire pitanje: tko zapravo ima pravo? Postoji li pravo na slavlje neovisnosti ili se ovakvoj Bosni i Hercegovini više pristoji obilježavati Dan ovisnosti, budući da ona već odavno nije više ona „referendumska” nego u potpunosti „daytonska”, što – otvoreno govoreći – znači: nakaradna i u biti samoubilačka.
Suverenost bez pokrića
Glasači na referendumu nisu se izrijekom odlučivali za neovisnost od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, nego za neovisnost kao takvu. U žiži odluke nije bila stara država nego nova. Pitanje tiskano na papirićima glasilo je: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive? Na prvome mjestu bilo je, dakle, pitanje suverenosti, pa pitanje neovisnosti, pa nutarnje ravnopravnosti.
Suverenost se obično definira kao pravo na neograničeno vršenje vlasti, što razumijeva da je država najviša vlast na svome teritoriju i da ima moć kakvu nema nijedna druga društvena organizacija ili pojedinac. Daytonska BiH ima dvije razine vlasti, entitetsku i državnu, i entitetska je u mnogočemu važnija i moćnija od državne. Što vrijeme više prolazi, manifestacija entitetske moći dodatno se potencira. Daytonske formulacije ostavile su prostora da se od početka moglo gajiti tumačenje kako država i nema nikakve izvorne vlasti nego tek onu koju joj entiteti prepuste. Bez obzira je li to istina ili nije, od triju sadašnjih izvora moći državna je doista najslabija.
Bolesna ovisnost
Neovisnost ili vanjski suverenitet razumijeva samostalnost države ili nacije u donošenju odluka na području svoga teritorija bez uplitanja drugih država ili drugih institucija. Premda u suvremenom političkom i ekonomskom sustavu svijeta nema nijedne države u potpunosti neovisne i samoodržive, ipak sve zemlje nastoje pomno čuvati osnovne značajke neovisnosti.
U Bosnu i Hercegovinu, međutim, pažljivo su ugrađene značajke bolesne ovisnosti. U njoj još uvijek postoji institucija vlasti tzv. Visokoga predstavnika međunarodne zajednice, tj. drugih država, koja stoji na vrhu političke vlasti. Veleposlanici moćnih zemalja često se ponašaju kao nositelji moći veće od državnih institucija BiH. Susjedne države, Srbija i Hrvatska, imaju ugovoreno pravo da se miješaju u unutarnje stvari BiH ako to požele. Ako i ne žele, domaći političari, odavno navikli da se ponašaju kao predstavnici stranih država i nacija, na to ih pozivaju i nekima nutkaju barem pola teritorija države. Ako se ovome daytonskom pravu miješanja u unutarnje stvari pridoda teorija povijesnoga prava „ostavljanja u amanet” bivšim osvajačima da i oni namire potrebe svoje pohlepe, postaje jasno koliko duboko je bolest ovisnosti utkana u tkivo nacije.
Nutarnja neravnopravnost
Osim suverenosti i neovisnosti, referendumsko pitanje je tražilo izjašnjavanje o nutarnjoj ravnopravnosti građana, konstitutivnih naroda i drugih koji žive u Bosni i Hercegovini. Ravnopravnost ne znači samo…
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.
