Stari dvorac Kórnik sagrađen je krajem 14. stoljeća za lokalne vlastodršce te takav ostaje sljedeća četiri stoljeća. Današnji izgled dobio je u 18. stoljeću kada ga je arhitekt Karl Friedrich Schinkel za obitelj Działyński projektirao i pregradio u neogotičkom stilu. Nedaleko od dvorca nalazilo se mjesto Bnin, također sa svojim dvorcem, ali su ujedinjeni 1961. godine i danas predstavljaju gradić s oko 7600 stanovnika. Važno je napomenuti da se Kórnik nalazi oko 25 kilometara jugoistočno od grada Poznańa. Zanimljivo je da je gradska vijećnica Kórnika sagrađena 1907. kao neobarokna gradska vijećnica, a ona u Bninu dio je originalne kasnobarokne arhitekture 18. stoljeća.
Povijesno gledajući, prvi utvrđeni dvorac u Kórniku sagrađen je vjerojatno krajem 14. stoljeća za brata poznanskoga biskupa Mikołaja, a vjerojatno i uz njegovu financijsku potporu. U početku je to bila zidana građevina podignuta na kamenim temeljima i smještena na humku odvojenim jarkom. Imala je oblik nepravilnoga četverokuta s valjkastom glavnom kulom u sjeveroistočnom kutu, promjera oko 8 metara, te dvokatnom ili trokatnom stambenom zgradom dimenzija 9 x 10 metara, što se potpuno razlikuje od današnjega dvorca. Prvi radovi na rekonstrukciji dvorca odvijali su se u drugoj polovici 16. stoljeća. Postojeće zgrade zamijenjene su njihovim spajanjem trokatnom zgradom u kojoj su u prizemlju bile smještene gospodarske prostorije, na prvom katu stambene prostorije reprezentativnoga karaktera, a na drugom katu su sobe za goste i prostorije za dvorjane. Tadašnji dnevni boravak nalazio se na mjestu današnje dnevne sobe, dok se blagovaonica nalazila na temelju stare stambene zgrade iz 14. stoljeća. Hodnik je zauzimao prostor suvremenoga stubišta, hodnika i crne sobe, dok je u gotičkom tornju bila smještena vlasnikova privatna riznica i mali arsenal. U to vrijeme dvorac je bio u rangu kraljevskih palača, te ga je posjetilo nekoliko kraljeva. Nakon toga dvorac lagano propada, naročito nakon velikoga Poljsko-švedskoga rata. Stanje se popravilo tek nakon što je posjed preuzela obitelj Działyński 1676., osobito za vrijeme Teofile Działyńske (Szołdrska-Potulicka). Tada se stari Talijanski vrt iz 16. stoljeća južno od palače preuređuje u moderni park u francuskom stilu koji je bio bogat vodenim sadržajima različitih oblika. Nakon toga novom rekonstrukcijom palača je izgubila svoj kasnobarokni karakter stečen u 18. stoljeću i dobila izgled romantične građevine u stilu engleske gotike s reminiscencijama na istočnjačku arhitekturu, s elementima koji bi zgradi dali obrambeni karakter. Silueta dvorca je povećana za jedan kat i okrunjena zupcem. Lođe, tornjići i traveji bili su integrirani u njezino tijelo, a dominantan je bio visoki toranj od opeke s pregradama i manjim vitkim tornjićem koji se uzdizao iznad njegovih vrhova, ali je srušen 1937. godine zbog pucanja zidova. U isto vrijeme s južne strane u uglovima su podignute dvije pravokutne kule. U unutrašnjosti je najveće promjene doživio hodnik koji zgradu dijeli po poprečnoj osi. Na prvom katu, s južne strane, dvije susjedne komore bile su spojene u jednu dvokatnu prostoriju, uređenu u mauritanskom stilu i namijenjenu muzejskim zbirkama. Cijeli interijer i eksterijer zgrade preuređen je novim vratima, intarzijama, gotičkim svodovima i stropovima. Sve je to pratilo i uređenje vrta, u duhu vremena. Tako je svaka prostorija u dvorcu posebna sa svojim namještajem. Danas se istočno od Crne dvorane nalazi Blagovaonica, poznata i kao Dvorana oružja. Glavni ukras ove prostorije je strop koji u 71 okviru sadrži štitove s grbovima poljskoga viteštva iz 15. stoljeća. Jedan okvir je prazan, te predstavlja zagonetku odnosno šalu da će se po potrebi nadopuniti i prigodnim grbom gosta koji dolazi. Od izvorne opreme dvorane sačuvane su samo neobarokne stolice s prijelaza iz 17. u 18. stoljeće i barokna preša za rublje. Ostatak namještaja kasnije je uvezen, iako je jednako star i vrijedan. Na zidovima su reprezentativni veliki portreti predaka. Prolaz iz Crne dvorane do sobe Marije Zamoyske vodi kroz golemi portal u boji, a okružen je gotičkim cvjetnim ukrasima i ukrašen grbovima. Soba Maria izvorno je korištena kao gostinjska soba, a kasnije kao privatni stan. Karakterističan dekorativni element je obilna stropna štukatura od geometrijskoga orijentalnog pletera koja u sredini oblikuje zvijezdu. Kraj prozora je arapski natpis s osnovnom vjeroispoviješću islamske vjere. To je bila zahvala Turskoj, koja jedina od tadašnjih zemalja nije prihvatila podjelu Poljske. Od izvornoga namještaja sobe sačuvana su dva ormara iz 17. stoljeća ukrašena sedefom, sofa i hrastovi naslonjači presvučeni prugastom narodnom tkaninom, kao i stolci od kruškovoga drveta. Vrijedno je istaknuti i rokoko sekretarice, nizozemski stol obložen ebanovinom i ružinim drvetom te toaletni stol za odlaganje boja i slikarskoga pribora. Zidovi su ukrašeni obiteljskim portretima i radovima slikarice Zamoyske. Sjeverno se nalazi osmerokutna prostorija prekrivena kristalnim svodom nazvana Lovački kutak. Njegov središnji dio ispunjen je kružnom sofom oko koje su u vitrinama i na zidovima izloženi eksponati s putovanja Wladysława Zamoyskog, uključujući maske lubanja, šešir od palme koji je dar sestre kralja Havajskih otoka, princeze Lili’uokalani, i najstariji eksponat u muzeju – kamena ritualna figura iz Papue Nove Gvineje stara preko 3000 godina. Najveća i nedvojbeno najpoznatija soba u dvorcu Kórnik je maurska dvorana nastala spajanjem dviju odaja i dodavanjem prostorije u četverokutnu kulu. Prvotno je u njoj trebala biti knjižnica, ali je uređena kao muzejska soba u kojoj je na policama za knjige izloženo staro oružje, memorabilije predaka, prijatelja i znamenitih Poljaka. U dvorani su izloženi brojni vrijedni predmeti, uključujući originalne oklope poljskih konjanika s vrlo rijetkim punim husarskim oklopima s krilima, poljsko i istočnjačko oružje, lovački samostreli, ukrasno posuđe, zbirke meisenskoga porculana iz 18. stoljeća te brojni drugi predmeti.
Danas je Kórnik jedna od glavnih turističkih atrakcija Velikopoljskoga vojvodstva zbog povijesnoga dvorca i arboretuma koji je u 19. stoljeću podignut u vrtu dvorca, koji je među najstarijim i najbogatijim zbirkama drveća i grmlja u Poljskoj. U tom vrtu je danas smještena nacionalna kolekcija rododendrona, koji kada cvjetaju privlače brojne posjetitelje koji uživaju u bezbrojnim bojama ovoga grmlja. Danas je to najveći i najstariji arboretum u Poljskoj i četvrti najveći arboretum u Europi s više od 3300 vrsta i podvrsta drveća i grmlja.
Pored poznatog arboretuma tu je i knjižnica Kórnik (Bibliotheca Cornicensis), jedna od najpoznatijih poljskih knjižnica koju je osnovao Tytus Działyński 1828. godine, vlasnik dvorca. Trenutno je knjižnica, unatoč tome što su je opljačkali njemački nacisti tijekom Drugoga svjetskog rata, jedna od pet najvećih knjižnica u Poljskoj i sadrži otprilike 400 000 svezaka, uključujući 30 000 knjiga starijih od 150 godina i 14 000 rukopisa.
| Nakon zajedničke njemačko-sovjetske invazije na Poljsku kojom je započeo Drugi svjetski rat u rujnu 1939., Kórnik je okupirala i pripojila nacistička Njemačka od 1939. do 1945. kao dio Landkreis Schrimm, Reichsgau Wartheland. Tada je preimenovan u Burgstadt. U tom razdoblju opljačkani su muzej i knjižnica dvorca Kórnik. |
