Kad zamišljamo djelovanje anđela u našem svijetu, često ih vidimo onakvima kakve ih prikazuju suvremeni filmovi i televizijske emisije. Kao da su ljudi, a dok hodamo ulicom oni su pokraj nas. Ako ubrzamo korak, naš anđeo mora hodati brže kako bi ostao s nama.
No stvar je mnogo više otajstvena nego se čini na prvi pogled.
Katekizam Katoličke Crkve pojašnjava: „Kao čisto duhovni stvorovi anđeli imaju razum i volju: oni su osobna i besmrtna stvorenja. Po savršenstvu nadilaze sva vidljiva stvorenja. O tome svjedoči sjaj njihove slave.” (KKC, 330).
Drugim riječima, anđeli ne posjeduju fizičko, materijalno, tijelo. To znači da njihovo kretanje nije ograničeno kretanjem tijela poput našega. Čisti duh nije ograničen prostorom (ili vremenom), a mi to kao fizička i materijalna bića ne možemo razumjeti.
Sveti Toma Akvinski u svom djelu Summa Theologiae razmišljao je o različitim anđeoskim atributima i došao do zaključka da se anđeli, iako nisu ograničeni prostorom, mogu kretati s jedne točke na drugu. No razlika je što anđeli mogu biti čas na jednom mjestu, čas na drugom. A pritom vrijeme ne predstavlja nikakvu prepreku.
Filozof Peter Kreeft razmišljao je o tomu odlomku Tomine misli i potom je razvio sličnu misao u svojoj knjizi Anđeli i Demoni.
Budući da ne posjeduju tijelo, anđeli ne mogu zauzeti prostor kao što to možemo mi. A kako ne mogu zauzimati prostor, ne mogu se kretati u našem svijetu. Najsličnija usporedba s anđelima bili bi elektroni u svojim kvantnim skokovima. Anđeli momentalno prelaze iz jednoga mjesta u drugo, a da pritom ne prolaze kroz prostor niti vrijeme.
S druge strane, gledajući otajstveno, anđeli se mogu kretati uz pomoć volje. Ako hoće poći na neko određeno mjesto na zemlji, oni su istoga trenutka ondje.
Anđeli su divna stvorenja Božjega plana koja, dok smo na zemlji, nikad nećemo razumjeti. Ta činjenica ističe ljepotu i raznolikost Božjega stvorenja dok nama daje predokus onoga kakvo bi Kraljevstvo Božje moglo biti onda kad više ne budemo ograničeni zakonitostima ovoga svijeta.
