Početna stranica » Kako sjeme opravdava svoje postojanje

Kako sjeme opravdava svoje postojanje

501 pregleda

Kako se odnosiš prema onima s kojima živiš, kako postupaš sa stvarima, čemu daješ prednost, oko čega se i kako trudiš, što zanemaruješ, tako će ti i biti

Svakome tko se na neki način – bilo egzistencijalno, bilo rekreativno – bavi zemljoradnjom u malo vremena postane jasno da se prema zemlji valja odnositi obzirno, promišljeno i s poštovanjem. U protivnom, zemlja će se ubrzo iscrpiti, njezina životnost malaksati i ona neće moći roditi plodovima kakve od nje očekuješ. I uzalud ti svaki daljnji trud ako ovaj temeljni izostane.

Tako je ne samo u zemljoradnji nego i u svemu u ljudskome životu: kako se odnosiš prema onima s kojima živiš, kako postupaš sa stvarima, čemu daješ prednost, oko čega se i kako trudiš, što zanemaruješ, tako će ti i biti. Takav će ti život i biti. I ne samo to: time ćeš – moguće i ne htijući – iskazati svoje viđenje svijeta, posvjedočiti u čemu prepoznaješ smisao, u čemu njegovu odsutnost, i tako doprinijeti oblikovanju svijeta u kojemu živiš. Ili će tvoj doprinos izostati. I tako ćeš doprinijeti urušavanju svijeta u kojemu živiš.

Netko je rekao da dan valja vrednovati ne po onome što ubereš, već po onome što posiješ. Jer nije moguće samo tražiti kako ćeš se i čime okoristiti, kako ćeš nešto steći, ubrati, uprihodovati, kako ćeš što više zgrnuti, kako će tebi biti dobro, a ne misliti na one s kojima živiš, na one koji – kao i ti – čeznu za životnom radošću, na djecu sutrašnjih dana. I do tebe je da i oni nađu svoje životno ispunjenje.

Život ti svakoga dana – tako i danas – postavlja pitanje što si dobroga dodao ovome svijetu? Čime si ga uljepšao? Jesi li u čiji život unio vedrine? Jesi li nastavio – ili, moguće, čak započeo – neki plemeniti slijed zbivanja?

Ne znači odviše – svakako, ne dovoljno – ako sebe i svoje osiguraš materijalno, a u trudu oko toga zapustiš duhovno. Ako svojima u baštinu predaš materijalno, a u tvojoj baštini izostane duhovno.

Nemoj pristati na prizemnost. Na samodostatnost. Nemoj tražiti opravdanja u tome što je odviše onih koji mare samo za sebe, k tome i na različite iskrivljene i otužne načine.

U tebi ima i obdarenosti i snage koje mogu pokrenuti novi život, biti blagoslov. Nemoj oklijevati: iziđi sijati dobro sjemenje života i kada ti se čini da nije najpogodnije vrijeme za to. Možda još i više: iziđi sijati dobro sjemenje upravo u nepogodno vrijeme jer tada je to potrebnije.

Ne učiniš li ti ono što prepoznaješ vrijednim, nerijetko neće imati tko to učiniti. Nemoj pristati na oskudicu ljepote i dobrote u ovome svijetu. Nemoj pristati na oskudicu dobre volje u sebi, ma koliko naizgled dobrih razloga za to imao.

Ako malo bolje promisliš, razumjet ćeš da si i ti, da je tvoj život sjeme ljepote i dobrote. A sjeme ima samo jedan način da opravda svoje postojanje.


Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!