Bijaše neki bogataš koji se oblačio u grimiz i skupocjeno odijelo, a uz to se svaki dan sjajno gostio. Neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima do njegovih vrata, čeznući da se zasiti onim što je padalo s bogataševa stola… Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve. Umre siromah i anđeli ga odnesu u Abrahamovo krilo – u raj. Umre i bogataš i bi pokopan.
Kad je bogataš bio u paklu, usred muka, podigne svoje oči te nadaleko opazi Abrahama i Lazara u njegovu krilu pa povika – Oče Abrahame, smiluj mi se te pošalji Lazara, neka namoči vrh svoga prsta vodom pa mi rashladi jezik, jer se strašno mučim u ovome plamenu!
Abraham mu odgovori – Sjeti se, sine, da si ti primio dobro za svoga života, a Lazar zlo! On je sada ovdje utješen, a ti se mučiš. Osim toga, između nas i vas uspostavljen je veliki bezdan, te ni oni, koji bi htjeli, ne mogu odavde prijeći k vama, niti odatle doći k nama.
Onda, molim te, oče – reče opet bogataš, – pošalji ga u kuću moga oca; imam, naime, pet braće, pa neka im zasvjedoči ove stvari, da ne bi i oni došli u ovo mjesto muka!
Imaju zakon Mojsijev i Proroke, – reče na to Abraham, – pa neka njih slušaju!
Neće, oče Abrahame! – opet reče bogataš. Ali ako im tko od mrtvih dođe, obratit će se.
Tada mu Abraham odvrati – Ne slušaju li oni Mojsija i Proroka, neće vjerovati, ni ako netko i od mrtvih uskrsne.
***
Znaš li tko je pripovjedio ovu gornju priču? Isus Krist. Ako ne vjeruješ, uzmi evanđelje sv. Luke i otvori 16. poglavlje, pa čitaj redak 19-31.
Eto kako će proći oni koji nemaju srca za tuđu bijedu.
Oni, koji mogu pomoći, a neće da pomognu. Ako opaziš da u životu zli bolje prolaze i ljepše žive od onih bogobojaznih i dobrih, zar ćeš se i ubuduće nad tim čuditi i sablažnjavati?
