Možda nikada nije bilo lakše pisati i govoriti nekome o novicijatu kao u ovo vrijeme pandemije koronavirusa kada je de facto cijeli svijet ušao u svojevrsni novicijat.
Prije nego što su nam u svakodnevni govor ušle riječi „samoizolacija”, „karantena”, „društvena distanca”, „pandemija”, „zabrana okupljanja”, prije nego što su se provodile medijske kampanje da se ostane kući, mojim je prijateljima naprosto bio nepojmnjiv život u kojem oni ne bi smjeli otići u kafić, prošetati se, pogledati film u kinu, odigrati utakmicu s društvom ili organizirati neki izlet. Taj manjak socijalnih kontakata za vrijeme novicijatske godine činio im se kao nešto što oni ne bi mogli „preživjeti”, kao nešto zastarjelo i nepotrebno što ih je čak više čudilo od odricanja u vidu celibata, neimanja vlasništva i apsolutne poslušnosti. No ovaj nam je virus pokazao da se ipak bez svega toga može. Godina novicijata se najčešće naziva godinom kušnje no dajući prijateljima upute i savjete za „preživljavanje” u kućnoj izolaciji (da imam barem malo poduzetničkoga duha već bi na tržište „izbacio” neki „self-help” priručnik), shvatio sam da su i koronavirus i novicijatska godina zapravo prvenstveno prilike, a ne kušnje. To su prilike da poradimo na našim odnosima s Bogom, bližnjim te sa samim sobom. Prvenstveno je na nama da iskoristimo dano nam vrijeme kako bi iz novicijatske/kućne izolacije izišli kao bolji ljudi.
Pod okriljem Majke Božje
Vrijeme je da napokon i nešto konkretno kažem o našoj „samoizolaciji” koja traje punih godinu dana, a završava davanjem privremenih zavjeta krajem osmoga mjeseca ove godine. Novicijat praktički postoji u Franjevačkom redu od samih njegovih početaka. To je intenzivna godina pripreme za zavjetovanje evanđeoskih zavjeta čistoće, poslušnosti i siromaštva tijekom koje se novaci dublje upoznaju s načinom života svetoga Franje i franjevačkoga života konkretne zajednice čijim punopravnim članovima žele postati. Mi svoju godinu novicijata provodimo na prekrasnom Trsatu u Rijeci pod okriljem Majke Božje Trsatske. Iako je naše novicijatsko bratstvo brojčano malo, taj se nedostatak ne osjeti u izvršavanju svakodnevnih zadataka i to prvenstveno zbog naše složnosti koja postoji usprkos našim različitositma tako da zaista možemo sa psalmistom reći „kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti.” (Ps 133,1) Za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda pripremaju se fra Andrej Jozić iz Samobora, fra Tadija Visković iz Našica te fra Jurica Hrbud iz Klanjca, a kao prava braća prihvatili su i mene (fra Antonia Gospića iz Zadra) koji novicijat (kao i postulaturu) imam zajedno s njima no za zadarsku Provinciju sv. Jeronima.
Možda je ključni savjet koji dajem svojim „samoizoliranim” prijateljima onaj koji se među redovnicima prenosi već generacijama, a to je „serva ordinem et ordo servabit te” što će reći „čuvaj red i red će čuvati tebe”. Smatram da je u ovakvom načinu života ključno imati neke referentne točke u danu oko kojih se organizira ostatak vremena. Kao što liturgičari naglašavaju važnost oltara kao središnje točke oko kojega se gradi ostatak crkve tako je u našem redovničkom životu molitva, a napose slavljenje euharistije kamen temeljac oko kojega se organizira ostatak dana. Uz euharistiju koju svakodnevno slavimo s narodom u crkvi naš se zajednički molitveni život temelji na slavljima liturgije časova.
Sva braća u samostanu zajedno mole Jutarnju molitvu u 6:30 sati te Večernju molitvu u 18:00 sati. Prije ručka, odnosno u podne je na rasporedu molitva Srednjega časa i Službe čitanja. Mi novaci pored toga svakodnevno zajednički molimo krunicu u 16:00 sati te Povečerje u 21:00 sat, a ponedjeljkom navečer imamo redoviti sat euharistijskoga klanjanja pred Presvetim dok se četvrtkom pridružimo narodu na klanjanju u crkvi. Jutarnji su pak sati svakodnevno rezervirani za osobno razmatranje u kapelici nakon Jutarnje molitve u trajanju od pola sata te Lectio divina, odnosno molitveno čitanje Božje riječi nakon doručka koje traje 45 minuta. No, duboko sam uvjeren da ove zajedničke molitvene točke trebaju biti praćene i svakodnevnom osobnom molitvom. Kao što sam rekao na početku ova izoliranost glede koronavirusa te ova naša novicijatska godina su idealne prilike da se „stane na loptu” te rekapitulira naš odnos s Bogom, a to je moguće jedino u molitvi. U ovom se trenutku napokon ne možemo izvlačiti na brojne poslovne ili druge dužnosti zbog kojih ne možemo naći vremena za molitvu. Smatram da, ako osoba u novicijatu ne stekne zdrave molitvene navike, gdje joj je život u potpunosti usmjeren Bogu uz minimalna ometanja okoline, da će se kasnije, uz akademske obveze na fakultetu, te buduće pastoralne dužnosti jako teško stvoriti ta potreba za osobnim susretom sa Bogom.
Osim molitveno-duhovne komponente, novicijat je idealna prilika za razvijanje na fizičkom te intelektualnom području. Zato u našem dnevnom redu važno mjesto zauzimaju novicijatska predavanja koja su svakodnevna i to u periodu od 9:00 do 12:00 sati. Novicijatska se nastava prvenstveno bazira na predavanjima vezanima uz franjevaštvo koja nam drži naš magister fra Tomislav Faletar, a za predavanja o redovništvu i duhovnosti je zadužen naš vicemagistar fra Ljubo Sesar. Širinu u našoj naobrazbi stječemo učenjem talijanskoga jezika, kroz satove psihologije, liturgije, crkvene povijesti te uvoda u Sveto Pismo kao i kroz satove liturgijskoga pjevanja. No, ni redovita nastava nema potpuni efekt ukoliko ona nije praćena vlastitim učenjem te čitanjem za što je predviđeno studijsko vrijeme od 16:30 do 18:00 sati i to svakim danom osim vikendom i blagdanom. Tijekom novicijatske godine postoji mogućnost da zapostavimo naše tijelo u vidu smanjenih fizičkih aktivnosti pa je redovita nuspojava nakupljanje kojega kilograma viška, no zato postoji slobodno vrijeme od 13 do 16 sati kada je preporučeno korištenje sprava za vježbanje ili šetnja prekrasnim parkom u dvorištu našega samostana u kojem je smješten križni put. No to može biti i idealno vrijeme za susret sa samim sobom i određenu introspekciju u tišni vlastite sobe jer kao što kaže Blaise Pascal, a što se poglavito očituje tijekom ove današnje krizne situacije je da „svi problemi čovječanstva izviru iz činjenice da čovjek nije sposoban ostati u tišini i osami svoje sobe”. Smatram da se ta potreba za aktivizmom sve više uvlači i u naš redovnički život gdje je uvijek potrebno da se nešto događa, da smo zabavljeni s nečim, da nam nešto odvlači pažnju od važnih životnih pitanja. Novicijat je zato idealna prilika koja se pruža na početku redovničkoga života da trezveno, bez ikakvih distrakcija razmislimo u tišini vlastite sobe je li taj životni put na koji smo krenuli uistinu za nas.
Sve nabrojeno su bile prilike za izgradnju odnosa s Bogom te sa samim sobom, ali ono što karakterizira naš Franjevački red je prvenstveno bratstvo. Iako se mi kroz cijeli dan međusobno intenzivno družimo jer smo gotovo na svim točkama dnevnoga reda usmjereni jedni na druge, potrebno se vježbati i u međusobnom bratskom životu koji se odvija prvenstveno u večernjim satima koji su rezervirani za druženje u našoj novicijatskoj rekreaciji uz igranje društvenih igara (sada ni vi nemate opravdanje da ne skinete prašinu s igre „Čovječe ne ljuti se” i opustite se uz svoju obitelj) ili gledanje filmova, no, naravno najbolja su ona opuštena spontana druženja uz bratski razgovor.
Najveće marijansko svetište
Trsat je jedno od najvećih marijanskih svetišta u Hrvatskoj tako da smo uključeni i u njegov rad. Neizmjerna nam je radost susretati se s brojnim hodočasnicima koji posjećuju ovo svetište. Mi smo obično ti koje hodočasnici prve vide te nam se najviše obraćaju s raznim pitanjima i molbama, ali i zahvalama što molimo za njih i s njima. Tako da subotom redovito predvodimo križni put te pripremamo sve potrebno za euharistijska slavlja na kojima zna sudjelovati i po nekoliko tisuća ljudi te smo zaduženi za liturgijsku asistenciju u svetištu. Tijekom godine vodimo i turističke grupe koje su zainteresirane za obilazak našega svetišta te smo aktivni u njegovu čišćenju i održavanju.
No, uza sve ove obveze i ispunjeni dnevni red, svatko se od nas stigne baviti i aktivnostima prema vlastitim afinitetima bilo da je riječ o čitanju, vježbanju, izradi kolača, sviranju i pjevanju, učenju stranih jezika ili kićenju crkve. To je zaista nevjerojatno koliko toga u danu stignemo napraviti, možda i zbog toga što nam je uskraćeno korištenje interneta, osim subotom poslijepodne te su nam tijekom ove godine oduzeti osobni mobiteli tako da nas četvorica koristimo jedan zajednički mobitel za obavljanje eventualnih poziva.
Novicijatski život uključuje još mnoštvo toga, od različitih izleta, sudjelovanja u životu mjesne crkve u Rijeci preko međunovicijatske suradnje s ostalim franjevačkim novicijatima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. No, nije moguće sve izreći u jednom tekstu tako da ću na kraju biti slobodan i pozvati one koje vide smisla u ovakvom načinu života da ga pokušaju i oživotvoriti bilo u svijetu (naravno, u mjeri u kojoj je to moguće) bilo da se odvaže na prekrasnu avanturu života u samostanu.
