Mjesec listopad je mjesec svijesti o Down sindromu koji podsjeća na važnost uključivosti i suosjećanja zajednice. Ponekad se pitamo zašto Bog dopušta bilo kakve smetnje u razvoju. Zato s vama dijelimo odgovor nadbiskupa Josepha Kurtza šestogodišnjoj djevojčici na pitanje zašto je njezin brat rođen s autizmom.
Pitanje djevojčice jedno je od onih nedužnih upita sličnih onima na koja mnogi od nas pomišljaju kada se nađemo u teškoćama ili se nalazimo u situaciji koja nije u skladu s društvenim normama: „Zašto mi? Zašto Bog dopušta da patimo?”
Evo 5 ključnih točaka koje je nadbiskup iznio i koje nam pomažu sagledati teškoće u razvoju u potpuno novom svjetlu, te na koji način podržati one kojima treba dodatne ljubavi i pažnje:
1. Postavljamo pitanja
Nadbikup Kurtz nije porekao njezino pitanje, već je dopustio djevojčici osjetiti da nije sama u svojoj znatiželji. Rekao je: „Pa znaš, kad ti i ja dođemo u nebo, moramo postaviti puno pitanja.”
2. Pozitivni utjecaj koji osoba s teškoćama u razvoju može imati na nas
Nadbiskup, čiji je stariji brat George imao Down sindrom, upitao je djevojčicu voli li svog brata. Odgovarajući „da”, Kurtz je zatim istaknuo da će se kroz tu ljubav „promijeniti zbog ljubavi koju osjeća prema svom bratu”.
3. Pokažite zahvalnost na ovom Božjem poklonu
S ovom pozitivnom promjenom u njezinu životu, dodao je: „To je dar za koji već možeš početi zahvaljivati Bogu”.
4. Učimo od onih s teškoćama u razvoju
Razmišljajući o vlastitom odnosu s bratom, nadbiskup je podijelio: „Ne mogu zamisliti dva brata koja su se bolje slagala od nas dvoje”, te dodaje: „Realnost je takva da se s nekim zadržavamo, a posebno s nekim tko radi unatoč teškoći u razvoju. Ta nas osoba može puno toga naučiti”.
5. Pogledajte učenja Crkve
Nadbiskup objašnjava kako se sama osnova Crkve temelji na „velikom dostojanstvu svake osobe. Ne mjerimo ljude prema tome koliko novca imaju ili što im je točno posao, ni prema tome živi li osoba s teškoćom u razvoju ili ne. Ta je osoba velika u Božjim očima pa se prema svakoj osobi odnosimo s jednakim dostojanstvom, jednakom dragocjenošću”.
Nadbiskup Kurtz primijetio je veliku promjenu u Crkvi 2018. godine kada smo „počeli govoriti ne o teškoćama u razvoju kao problemu, već o osobi kao daru”. To što osobe s teškoćama u razvoju primaju sakramente dobro je ne samo za njih i njihov duhovni život, već i za Crkvu u cjelini.
Pozivajući se na Pastoralnu izjavu američkih katoličkih biskupa o osobama s teškoćama u razvoju iz 1978., koja je ponovno potvrđena 2018. godine, nadbiskup Kurtz je rekao: „Naglasak u novom dokumentu je na pripadnosti – ne samo uključivanju ljudi koji su isključeni – već zapravo da svatko od nas vidi da svi imamo duboku želju da pripadamo Kristu i da pripadamo jedni drugima, obitelji vjere”.
