Zasigurno često čujemo kako naše bake i djedovi govore da se prije jelo bolje nego sada. Jesu li imali pravo? Čini se kako se danas sve više bojimo konzumirati određenu hranu jer znamo da sadrži kemikalije, konzervans i aditive. S nutricionističkoga gledišta, trenutna je prehrana bolja od stare.
Danas na tržištu nalazimo mnogo više raznolike i kvalitetne hrane. Uz to, zahvaljujući zakonodavstvu i kontroli kvalitete povećala se i sigurnost hrane. Ipak, stariji naglašavaju da su se promijenila organska svojstva hrane, odnosno uvjeravaju da postoji značajna razlika u okusu i aromi – rajčica je prije imala okus rajčice – tvrde oni.
I tu su u pravu. Ranije su se konzumirali svježe ubrani proizvodi, dok se trenutno koriste različite metode konzerviranja kako bi uvezeni proizvodi izdaleka stigli u dobrom stanju.
Evo nekoliko usporedbi prehrane danas i u prošlosti:
Nutritivni nedostaci. Prehrana naših baka i djedova temeljila se na konzumiranju žitarica i mahunarki, ulja, krumpira, sezonskoga voća i povrća, jaja. Pili su malo mlijeka i jeli malo mesa budući da su ove namirnice u to vrijeme bile iznimno skupe. Ovakva je prehrana uzrokovala nedostatak željeza i kalcija, te dovela do razvoja anemije i osteporoze.
Danas imamo obogaćen hranu proizvedenu zahvaljujući znanstvenim spoznajama kako bismo nadoknadili prehrambene nedostatke pa su nam dostupni mlijeko i jogurt s više kalcija, brašno ili sol obogaćeni željezom i slično.
Konzerviranje hrane. Sredstva za očuvanje hrane u prošlosti nisu bila toliko sigurna kao danas. Nije bilo hladnjaka što je uzrokovalo razmnožavanje bakterija, te je i samo zdravlje bilo izloženo velikoj opasnosti.
Malo raznolika prehrana. Pristup određenoj hrani bio je vrlo kompliciran, pa i nemoguć zbog čega je hrana uglavnom bila ista.
Kuhanje kod kuće. Ono što se s godinama smanjivalo je svakodnevna priprema domaće hrane. Na ovaj je aspekt uvelike utjecao trenutni način života u kojemu i žene i muškarci rade izvan kuće te su i jedno i drugo vremenski ograničeni.
Svi za stolom. Smanjio se i običaj zajedničkih obiteljskih obroka. Vremenska ograničenja i razlike učinile su da mnoge obitelji nisu zajedno na doručku, ručku ili večeri.
Zaliha hrane. Široka paleta proizvoda i njihov lak pristup uzrokovali su i druge promjene u prehrambenom ponašanju trenutne populacije. Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), 60-ih je godina konzumiranje povrća, krumpira i žitarica činilo 57 % prehrane, a meso i riba činili su tek 6,3 % prehrane. U 2011. godini (posljednja godina za koju su dostupni podaci) potrošnja mesa i ribe je i više nego dvostruka (15,4 %), a krumpir je sa 17 % spao na 7,1 %.
Primjetno je kako se s povećanjem raznolikosti dostupne hrane smanjila potrošnja ugljikohidrata kroz žitarice i krumpir, a povećala se potrošnja šećera i bjelančevina životinjskoga podrijetla jer se potrošnja mesa i mliječnih proizvoda udvostručila što je umanjilo potrošnju proteina biljnoga porijekla.
Životni stil. Sve navedeno u kombinaciji sa sjedilačkim načinom života, pristupom brzoj hrani i drugim aspektima dovelo je do povećanog broja pretilih ljudi i kardiovaskularnih oboljenja.
Dakle, trenutna prehrana nije ništa lošija nego je bila ranije. Važno je iskoristiti veliku ponudu hrane kojom raspolažemo kako bismo na uravnotežen način svome tijelu mogli ponuditi hranu koja mu je potrebna.
