Početna stranica » Jakov Markijski i Bosna

Jakov Markijski i Bosna

426 pregleda

Mjesto Deževice, jedinstvena oaza mira i tišine, godinama okuplja vjernike koji unatoč teškim vremenima i velikim iskušenjima ne odustaju od molitve i suživota s Bogom

Župa Deževice nalazi se između dva drevna franjevačka samostana, onoga u Fojnici Sv. Duha i Kreševu sv. Katarine. Ovo prelijepo mjestašce, iako svojom netaknutom prirodom osvaja brojne posjetitelje, danas je najpoznatije po vrelu svetoga Jakova Markijskoga koje godišnje privlači desetke tisuća hodočasnika.

U pisanim se izvorima Deževice prvi put spominju 1403. godine kada se u njima nalazila crkva svete Jelene te franjevački samostan ili rezidencija. Početkom 15. stoljeća u Deževicama stoluje i vikar Bosanske vikarije fra Jakov Markijski po čijem je svetištu ovo mjesto danas najpoznatije.

Ustrajnost u provođenju obnove

Fra Jakov Markijski bio je poznat kao odličan propovjednik, zbog čega su ga tražili brojni biskupi i vladari. Godine 1432. general franjevačkoga reda šalje ga u Bosnu kako bi proveo vjersku obnovu i iskorijenio krivovjerje. Zbog svoje ustrajnosti u provođenju obnove fra Jakov Markijski dva je puta morao napustiti Bosnu, a došao je u sukob s kraljem, vlastelom i fratrima. Unatoč svemu, uspomena na boravak fra Jakova u Deževicama ostala je pozitivna, trajna i jaka, čemu svjedoči i prva knjiga na hrvatskom jeziku o svetom Jakovu Markijskom. Osim navedene knjige o sv. Jakovu Markijskom objavljen je, 2017. godine, i prvi molitvenik na čast sv. Jakovu Markijskom pod nazivom U ime Isusovo. Vrhunac „povratka” sv. Jakova Markijskoga u Deževice bio je u kolovozu 2018. godine kada je darovani kip blagoslovljen i postavljen u njegovu svetištu.

Vrelo svetog Jakova

Dolaskom Turaka 1463. godine crkva i samostan u Deževicama nestaju u plamenu, a župa propada. No pastoralni rad nastavljen je i nakon propasti župe i to u sklopu župe Kreševo, a prema biskupskim popisima stanovništva katolički su vjernici u ovome kraju opstali i u vrijeme turske vladavine. Četiri stoljeća kasnije, zahvaljujući austrougarskoj vlasti, u Deževicama se obnavlja župa i podiže crkva Gospe Snježne, a sveti Jakov Markijski proglašen je suzaštitnikom župe.

Vrelo sv. Jakova

Svetište svetoga Jakova Markijskoga, udaljeno oko pola kilometra od središta mjesta, nalazi se u spilji u kojoj je tijekom svojega djelovanja u Bosni boravio ovaj talijanski franjevac. Ovo mjesto narod vjekovima naziva Voda sv. Jakova ili Vrelo sv. Jakova, a karakteristično je po vodi koja se nalazi u spilji, ali ne izvire iz nje. Voda iz vrela smatra se čudotvornom i, kako navode svjedočanstva zadovoljnih hodočasnika, liječi mnoga kožna oboljenja. Tijekom posljednjih godina svetište je temeljito uređeno, a iz Monteprandonea, rodnoga mjesta fra Jakova Markijskoga, doneseni su njegov kip i relikvije. Najviše vjernika u svetište dolazi za vrijeme mladih nedjelja, u ovo malo mjesto nadomak Fojnice i Kreševa.

Mjesto Deževice, jedinstvena oaza mira i tišine, godinama okuplja vjernike koji unatoč teškim vremenima i velikim iskušenjima ne odustaju od molitve i suživota s Bogom.