Stradavanje u Jasenovcu obilježeno je i ove godine sa čak tri svečane komemoracije, čime je nadiđen i broj vukovarskih kolona sjećanja. I dok su se stranice dnevnog tiska punile brojčanim procjenama žrtava stradalih „s ove” i „s one” strane, kao i svakogodišnjim elaboriranjem tko je tamo bio ili je trebao biti, Hrvatskoj je, ah zgodna li trenutka, dijagnosticirana „fašizacija”, kako je bolest nazvana u stranim medijima. Muke su krenule davno, s ministrom kulture, koji se od tada pokušava iskupiti, ali nikako da ga se ozbiljno shvati, niti da mu krene. Trend je zažarila propovijed u Splitu prenošena putem državne televizije, tijekom koje je svećenik Luka Prcela prozvao predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović jer je Nezavisnu državu Hrvatsku nazvala zločinačkom i spočitala joj neslobodu. Kaže, ako je to već morala izjaviti pod pritiskom Amerike, zašto nije spomenula i Hirošimu i Nagasaki? Predsjednica mu odgovara putem Facebooka (mjerodavnog li medija!) kako mu velikodušno oprašta, te da se treba okrenuti budućnosti. Stvar se zahuktala. Raspravljalo se o značaju privatnog i javnog, snazi onoga izrečenog s oltara koji, ponavlja se, nije mjesto za politička razračunavanja. Predbacivalo se državnom vrhu što nije reagirao, što i nije čudo s obzirom na to da naša Vlada nije politička, pa i ne reagira ni na kakve političke izazove. S druge strane, pitanje je tko bi, koliko bi i bi li uopće reagirao da propovijed nije prenosila TV, jer niti se prvi put raspravlja s oltara, niti bi bilo prvi put da se ono što se čuje i prečuje. Rečeno je samo da je sadržaj propovijedi pitanje osobnog razmišljanja pojedinca, ali da oltar nikako ne smije služiti za politička razračunavanja, bez obzira na životne rane te osobe. I prozvana predsjednica se obratila javnosti službenim priopćenjem, vrlo uopćenim tezama osude svih totalitarnih režima i svakog govora mržnje, prošlosti koju treba zaboraviti i pomiriti Hrvatsku podijeljenu nikad kao danas. Ništa novo ni revolucionarno, brine samo poznato uopćavanje o „nekima koji su” i „nekima koji bi trebali”, ne nazivajući stvari pravim imenom, jer svi ljudi imaju svoje ime, a događaji mjesto i vrijeme. Politička stvarnost Hrvatske nije mobilna mreža pa da zadržiš istovremeno i ovce i novce. Malo morgen!
Žrtve ostale u sjeni
Slici slobodoumne, politički neopterećene Hrvatske nije doprinijela niti proslava Svjetskog dana slobode medija. Predsjednicu su izviždali aktivisti koji su predbacivali Hrvatskoj nepostojanje slobode djelovanja, ma stanje ljudskih prava uopće. A još jedna zgodna prilika za prozivanje Hrvatske za toleranciju, opet, totalitarnih režima i prebrojavanje krvnih zrnaca, bila je i najava ovogodišnje 71. obljetnice obilježavanja Bleiburške tragedije i Križnog puta, sve pod obnovljenim pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora. I opet se mudrovalo tko je bio, a tko trebao biti, a povod susreta, pravi opseg tragedije i ono pametno rečeno se nekako izgubilo usput, pa su još jednom žrtve ostale u sjeni zajedno s onima koji su izgubili članove svoje obitelji. U poluvremenu ovih događanja bio je u Hrvatskoj (slučajno!) i povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe, Nils Muižnieks navodeći kako su „društvena kohezija i pluralizam ugroženi u Hrvatskoj” i pozivajući na dijalog sve društvene aktere. „Štoviše, politički lideri moraju poslati jedinstvenu poruku protiv nasilja, diskriminacije i netolerancije, osobito one usmjerene prema pripadnicima nacionalnih manjina i novinara”, rekao je, a Hrvatsko novinarsko društvo upozorilo je na 70-ak smjena na HRT-u u dva mjeseca, te cenzuru programa. Treba li uopće naglasiti da su se nakon packi i partizani i ustaše prividno primirili, kao u dječjoj igri „Mir, mir, mir, nitko nije kriv…” Do sljedeće prilike…
„O čemu mi pričamo?”
Dok je Hrvatska svodila nacionalne „račune” događale su se u pozadini „sitne i sporedne” stvari. Supruga potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka, inkasirala je pola milijuna kuna za PR-zastupanje konzultanta MOL-a Josipa Petrovića! Kada je informacija o ugovoru procurila u javnost Karamarko je osobno podnio prijavu Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa, a ono je i odlučilo pokrenuti postupak utvrđivanja. Karamarko ponavlja da je ugovor potpisan prije nego što je preuzeo sadašnju funkciju, „pa neće valjda moja supruga sjediti kod kuće i čekati da se vratim s posla”?! Nimalo kavalirski nabacuje imena supruga drugih dužnosnika koje su onda također u sukobu interesa, u stilu „nisam samo ja i on je!”, a glavni mu je argument protupitanje „O čemu mi pričamo?!” Pa eto, pričamo o arbitražnom postupku između INE, dakle Hrvatske, čiji je potpredsjednik Vlade i mađarskog MOL-a, čiji je lobist Petrović! U slučaju gubitka spora Hrvatskoj prijeti odštetni zahtjev od nekoliko milijardi kuna i to nikako ne može biti privatna stvar ničije supruge, nije to odlazak na frizuru kod Marice, a ne Ružice!
Raditi do smrti
„Panamski dokumenti” donijeli su i nekoliko hrvatskih tvrtki, ali koga uopće zanimaju neke tamo offshore kompanije dok se opet spominje uvođenje poreza na nekretnine, a još se ne zna kako ni koliko. Znat će se, sigurna sam, za koga, tj. za koga ne. A zna se i da nam mirovinska reforma lupa na vrata, tako da će hrvatski radnici, oni sretnici koji to uglavnom ostanu, rjeđe postanu, raditi do smrti, Vlada to naziva – „samo” do 67. godine života. Nedosanjani hrvatski san, ostat će, kako se čini i jedno od Mostovih ključnih predizbornih obećanja – reforma lokalne uprave i područne samouprave koju je zdušno najavljivala ministrica Dubravka Jurlina Alibegović. Dogodilo se nemoguće pa su i HDZ i SPD (iz razumljivih razloga!) zajedno s predsjednicom, protiv reforme i smatraju da treba zadržati postojeće stanje. I da, kad se već spominje SDP, splitskog gradskog ogranka više nema, a „čišćenja” će, kažu, još biti! Proljeće stiglo! A proljeće je donijelo i pretresanje razlike između štrace i „štrace”, kao i promišljanja o dostojanstvu žene na, recimo, nespretan način. Druga strana kaže da se zanijela, radilo se o misli izvučenoj iz konteksta.
Prodaja „obiteljskog srebra”
Biser uvijek za kraj – kvoruma u Saboru nema tjednima, ali Vlada na telefonskoj (!) sjednici s popisa tvrtki od strateškog posebnog interesa skida vodeće hrvatske tvrtke i najavljuje prodaju svog udjela u njima! Tako se objavljuje pa korigira popis na kojem su se nalazile u prvoj verziji Podravka, ACI, Končar-Elektroindustrija, Petrokemija, Croatia Airlines, Luka Rijeka, Croatia banka, Croatia osiguranje. Prosvjedovali su svi, Vlada uvjeravala u ispravnost odluke, uprihoditi će se značajan iznos, ne navodeći pri tom sitnicu da su ta sredstva predviđena samo za krpanje rupa, tj. vraćanje dugova. Na redu je izgleda prodaja „obiteljskog srebra”… A što se tiče „malih Hrvata”, rezultati istraživanja kažu da gotovo 600. 000 građana Hrvatske prošle godine nije moglo plaćati režije, a broj onih s računima u blokadi davno je prešao 320. 000! S kim si, takav si!
I kako se onda živi u Hrvatskoj? Super! Samo neka je Nina Kraljić nakon toliko godina vratila Hrvatsku u finale Eurovizije, a od koga nismo dobili bodove pamtit ćemo do dogodine! Kao i ostale „važne” stvari…
